Kao da je Džoni postavljao scenografiju

Scena prva: Nisam te odmah skontala, samo sam osjećala tvoje prisustvo. Scena druga: Ti u čitaonici, ti sa mojom rajom, ti sa svojom angelističnom djevojkom, ti sa ljuskicom od suncokreta na usni, ti na tramvajskoj… Scena treća: Superheroj, samoinicijativno uzimaš iz moje ruke hrpu egzistencijalno važnih papira u holu faksa i podupireš mi egzistenciju narednu…

Nastavi čitanje →

Postmodernistička žutnjikavost misli (kvazipoststrukturalizam)

Treba mi prostora za impresiju Jučer sam čula muziku s nečijeg bloga Zaboljelo me iskonski Od nje sam, također, naslijedila i to da ne izgovaram krupne riječi. Jednom mi je i on rekao, kad sam mu rekla šta mi znači, da je to – golemo. A ja nikad i nisam razmišljala količinski, već kvalitativno. U…

Nastavi čitanje →

Psihologija, al’ u žutu (kvazipsihologija)

 – Čovjek nema na šta biti ponosan – rekla je – zato što je ponos negativna osobina. Pošto sam od nje naslijedila tu osobinu, uzeh da je provučem kroz semantički diferencijal, zajedno sa osobinama koje su mi se učinile asocijativno najbližim – dostojanstvom, gordošću, gardom (ako je gard uopće osobina)i ohološću. Kada sam im…

Nastavi čitanje →