– Elhamdulillah, pomisli. Bol se pojača i drugi talas je zapljusnu još jače. – Elhamdulillah, reče ovaj put poluglasno, ne znajući govori li za sebe ili se obraća melecima u želji da svoju nutrinu podvrgne spoljnoj artikulaciji dosljednosti onoga što je izgovorila prije ove navale boli. – Elhamdulillah, ponovi po treći put. Bol poče polahko da jenjava. Sjetila…
Jednom, ako ikad se vidite bit će upravo ono što si i zamišljao djevojka koja postaje žena kada je ti pogledaš bojažljiva i neustrašiva na nepredvidiv način a samo ćeš ti moći u tom neskladu da prepoznaš dosljednost jer na takvu su čekale tvoje duge i samotne noći, jutra umivena dužnošću i time što si…
O riječima koje ne mogu biti izgovorene jer je suština njihova forma. Ako bi se izgovorile, rasformilo bi se njihovo značenje. O nekim konkretnim aptsrakcijama kao što je, naprimjer, lokativ. O nemogućnosti imenovanja, uglavnom. O nečemu već imenovanom što se može iznova reimenovati. Ipak, o feksibilnoj okamenjenosti – priznat ću na kraju. O nekome, nečemu……
Od onih nisam koji pod pritiskom super pišu, riječi red deaktueliziram u slijedu tom sam jedino efikasna da pružim kvalitetan lom, srčani na sebe, se i kad mi tako bahnete sa poslom koji iziskuje duplo vremena, više od zadanog okvira, vremenskog sklona sam metafikciji u kojoj se moja vijuga, životna preskribira u deadline, mrtav najmrtav:…
Proći će deset godina i deset zima kao što prođe jednom čekanje i deset proljeća, iskupljenje i ljubav ako nije prava. Ja ne sporim požudu, strast niti fizičke zakone privlačenja, premda me ne nose ti halovi. Ušukavam se u izbi bez riječi, u čistim oblicima, u arhetipovima pravremena iako je hladno, samotno i često van…
– Je li ti se ikada desiloda ti se stotinu lica slije u jednoda si ljude htio da gledaš općim očimada više ne razaznaješ niti jedan pojedinačan lik, oblik niti konture voljenihda ni jedno lice ne sanjaš ida čekaš nekog ko tek treba da dođeda se iznuriš do krajnjih granica ida, kad se to desi,…
Francuska vlast zna da je plastika haram i zato je zabranila svaki vid umiranja od trivijalnosti. Svoje je državničke ceremonije uposlila u borbi protiv upokojavanja davno raspalih leševa jer se ne mrije o'smtra no kancera zarad. Godine 1789. romantičarski je pokušala tolerirati i samu smrt, i otad pa sve do danas njenim bulevarima teku ljubav…
izvini što nisam htjela da te izgubim za jednu noć u ovoj prolaznosti što sam odbila da prozrem sve tvoje slabosti jednim dodirom ne želeći da ogolim sve tvoje iluzije o neobičnosti jer sam najobičnija moguća koja postoji halali i što ne mogu da poturam, kao smjerna žena, vlastite zablude radi nagona za majčinstvom tebi…
Komepišeš pjesmekome posveta za ljubavkomekad niko ne čita…Ne slušam muziku uopće. Ne volim poeziju nikako. Ali, prije no što sam konvertirala islam, jedine dvije stvari koje sam voljela više od svega (osim muškaraca, ali oni nisu stvari), bile su muzika i poezija. Zbog uzvišenosti, jer je ona jedna od osobina koje definiraju ljepotu. Zbog toga…