Kategorija: .

Želja za povratkom

Vratiti se Kući, strahovati i nadati se dobrodošlici. Čitav život pričam u metaforama – da li zbog želje za povratkom se išta mijenja? – Očito ništa. Sve sam nade položila u krajnje Odredište: da je mirisno, čisto, svijetlo, prozračno, prirodno i sve što mogu i…

Nijedna priča

ne liči na neku drugu ni onda kada je prepisana od riječi do riječi jer ne postoje dva ista lika ni u istoj priči makar bili i jednojajčani blizanci, kamoli da ih kloniraš u drugu priču. A ti misliš kako se nečije priče mogu poistovijetiti…

Neko

se predstavljao u najljepšem svjetlu neko se sprdao i sa predstavama i sa svjetlima neko je vidio samo sebe iz sebe, a neko sebe iz drugih neko se nije vidio od sebe neko je vidio druge iz sebe, a neko sve druge osim sebe je…

‘saurus

Još mi onaj videocall pred očima: suncobrani iz Saudije, ljupka glava i zvuk štiklica uz nako cviljenje točkova. Kolica na točkovima, u kolicima – voda. Sve ok, ali okle ti tolka voda?! Javim ti se ja profi, rekoh: “Hoćetel’ vuć’ Zem-zem iz Mekke il’ ćete…

Post o ničemu

Razmišljala sam bih li napisala ovaj post i… ne bih stara dilema reći nekulturno istinu ili kulturno je prešutjeti večeras je praktično preispitana smanjuje li se ili raste do diplomatije? možda navesti neki alegorični primjer ali to je još jedan kurctulni šuk istresam li ja…

O Bloggeru.ba

Nije mi žao ako nekome kvarim dobar pretpraznični vajb ili ako kome smeta što ne gledam svoga posla jer me se itekako tiče ovaj zajednički prostor: Ako je neko izmanipulisan emotivno, fizički, materijalno, psihički, neću se praviti da ne vidim niti ću se praviti da…

Misao od koje sam bolesna već drugi mjesec

Nagađam odakle je sve to počelo: od razvrstavanja na dobre i loše žanrove, od ideologije, od preventivne dobre namjere da se spriječi trovanje previše rigidnim ili previše relativizirajućim idejama? O čemu ja, zapravo, ovdje pišem? O tome da, ako ne treba iznositi svoje mišljenje o…

Šems iz Tabriza

Dok nisam bila upoznata sa oksimoronskom sintagmom tamnog empate, imala sam ogromnih problema sa dešifrovanjem pomiješanih signala vlastite intuicije. Drugi problem ležao je u crno-bijelom poimanju stvarnosti: dobro – loše, dozvoljeno – zabranjeno, ružno – lijepo… siva zona je bila na nuli i vodila nužno…

Mi – machina i ja: monolog

Ja sam, ustvari, machina, tipkao je glas, ponosni vlasnik bas-gitare iz poslanog covera. Sinestezično spajanje hardvera sa softverom bilo je i hipotetički neizvodljivo jer je glas, koji je pripadao mom nesuđenom budućem mužu, prezirao – formu. Ta je forma u njegovoj izvedbi imala prizvuk mantre…