Jel najgori profesionalac bolji od najboljeg amatera?
Shvatam da – ako želiš vrhunski rezultat – prepusti profesionalcu. Shvatam i da ovaj svijet (većinski) funkcioniše po principu koliko para – toliko muzike. Shvatam i da postoje osrednja, reprodukcijska rješenja da se zadovolji estetika i manir dobrog dizajna na uštrb autentičnosti, jer je bolja i neautentična naizgledno uređenija instant-prizvodnja od autentične škrabotine (je li, stvarno?).
Mona Lisa je jedna. Za ostalo postoje dvije opcije: kopija ili onaj dječiji crtež. Između ovo dvoje posljednje, biram onaj dječiji, neprofesionalni, nekvalitetni (šta god da to značilo) crtež sve dokle je iz autentične ruke djeteta, makar bio obojen i drvenim bojicama. Ali, ako nije iz ruke djeteta? Onda, kako mi profesionalni grafički dizajner reče – to ne možeš pokloniti. Pa, jes, ono.
Šta se desilo sa ljudima i zašto je kvalitetna kopija postala poželjnija od nekvalitetnog originala (je li stvarno?).
(Zadaća: definiši kvalitet za sebe.)
Usput, naučila sam novu riječ. Ne znam zašto ima veze s kopirnicom u koju sam se zaljubila.
Kvalitet je u autentičnosti jer autentičnost nosi nešto što nijedna savršeno izvedena kopija ne može – emociju i priču. Kad je nešto autentično, iza toga stoji lično iskustvo, trenutak koji je proživljen, i to je ono što daje pravi smisao tom djelu.
Na primjer, fotografija koju snimimo mobitelom u trenutku sreće, dok hvatamo djelić stvarnosti koji nas dirnuo, može biti tehnički nesavršena – možda je malo mutna, osvjetljenje nije idealno, ali ta fotografija nosi sa sobom osjećaj tog trenutka. Kad je gledamo, vraća nam se cijela priča, a taj osjećaj nema cijenu.
Profesionalna fotografija može biti savršeno kadrirana i tehnički briljantna, ali tu nedostaje spontanost i lična emocija, ona sirova snaga koju donosi autentičnost.
Baš mi se sviđa odgovor! Mislim da bi ti više, kao profesorica maternjeg, cijenila učenikov ručni rad ma kako nesavršen bio, nego neki estetski, ali naštanacan npr. u nekom programu tipa Canve kao varijacija na temu prema nekom već postojećem predlošku. Ali se trudim da razumijem i one ljude kojima vise reprodukcijska umjetnička djela sa zidova, čitaj kopije, a dječije radove bacaju u kantu jer im nisu estetski lijepi, no drago mi je što nije kod svakoga tako, pa makar neki imali i išvrljane zidove flomasterom i to bio dječiji umjetnički zid ❤️
Stvarno mi je drago da ti se svidjelo. ❤️
Naravno da bih više cijenila ručni rad, jer ma koliko nesavršen bio, on sa sobom nosi vrijednost koja nadmašuje estetski dojam, koji proizilazi iz uloženog truda i kreativnosti.
Pretpostvaljam da ljudima koji se odlučuju za reprodukcije umjetnost i nije toliko bitna, koliko želja da im ona posluži kao dekoracija, pa je onda logično da prevagu ima estetika.
Ovaj je tvoj drugi pasus upravo objašnjenje tog momenta kada estetika prevagne nad emotivnom vrijednošću koji sam nastojala da razumijem tako da sam, na kraju, poslušala svog grafičkog dizajnera i promijenila totalno koncept onoga o čemu nisam eksplicitno pisala u postu i da – ima itekako smisla u neizrečenom kontekstu. Nekad ranije bih takvu promjenu kategorički odbila, ali danas sam zadovoljna što sam uzela u obzir i ono što može biti potencijalno važno drugima, a ne samo meni.
To pokazuje koliko si sazrela i postala otvorenija prema tuđim potrebama i perspektivama. Shvatanje da ono što je važno drugima može donijeti vrijednost i nama je veliki korak ka boljim odnosima i većem zadovoljstvu u životu. 🙂Govorim iz iskustva.
Mislim sam poslušala samo zato što imam povjerenje u rad i kritiku profesionalca od kojeg sam dobila komentar da je moj amaterski rad blagi užas 😅 ali i konstruktivnu sugestiju kako da to popravim, a da je meni izvodljivo i da ne koristim gotov predložak, da se zadrži autentičnost i da se popravi tako da ne djeluje kao da su se djeca igrala u pijesku (a nisu u pijesku već u Wordu 🤣)
Ma OK, ionako se ono moje odnosilo na emotivni plan i obzire prema tudjim potrebama u smislu. ja tebi, ti meni, pa nam je dobro oboma, tako da…nidje veze 🤣
A otkud tebe u IT sektoru sad🙂
Nisam u IT sektoru, već “dizajnirala” neke bookmarke jer sam željela da budu 100% unikatni, ali, avaj, kažem ti, bolje da sam to odmah prepustila profesionalcu. Sad imamo spoj mog amaterskog originalnog “dizajna” (a estetika i ja… ) i profesionalne obrade na cnc mašini da barem materijalom i tehnikom spasi moju “kreativnost” od “dizajnerskog” fijaska 😅
aa bila sam davno tu, lijepo jest… a opet imam neki osjećaj da je tebi lijepo do usluge, sumnjam da se kopirnica onako mala i zavučena puno promijenila u ove 4 godine
I školjka izvana izgleda nekako kao ništa posebno i skučeno, ali unutra zna da bude biser – otprilike je tako i sa ovom kopirnicom – izvana mala i zavučena, unutra blago i ogromno prostranstvo u nekim finim ljudima koji tu rade (a to se nije promijenilo ni u ove četiri godine 😊).
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Jel najgori profesionalac bolji od najboljeg amatera?
Shvatam da – ako želiš vrhunski rezultat – prepusti profesionalcu. Shvatam i da ovaj svijet (većinski) funkcioniše po principu koliko para – toliko muzike. Shvatam i da postoje osrednja, reprodukcijska rješenja da se zadovolji estetika i manir dobrog dizajna na uštrb autentičnosti, jer je bolja i neautentična naizgledno uređenija instant-prizvodnja od autentične škrabotine (je li, stvarno?).
Mona Lisa je jedna. Za ostalo postoje dvije opcije: kopija ili onaj dječiji crtež. Između ovo dvoje posljednje, biram onaj dječiji, neprofesionalni, nekvalitetni (šta god da to značilo) crtež sve dokle je iz autentične ruke djeteta, makar bio obojen i drvenim bojicama. Ali, ako nije iz ruke djeteta? Onda, kako mi profesionalni grafički dizajner reče – to ne možeš pokloniti. Pa, jes, ono.
Šta se desilo sa ljudima i zašto je kvalitetna kopija postala poželjnija od nekvalitetnog originala (je li stvarno?).
(Zadaća: definiši kvalitet za sebe.)
Usput, naučila sam novu riječ. Ne znam zašto ima veze s kopirnicom u koju sam se zaljubila.
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin ItComments (12)
Kvalitet je u autentičnosti jer autentičnost nosi nešto što nijedna savršeno izvedena kopija ne može – emociju i priču. Kad je nešto autentično, iza toga stoji lično iskustvo, trenutak koji je proživljen, i to je ono što daje pravi smisao tom djelu.
Na primjer, fotografija koju snimimo mobitelom u trenutku sreće, dok hvatamo djelić stvarnosti koji nas dirnuo, može biti tehnički nesavršena – možda je malo mutna, osvjetljenje nije idealno, ali ta fotografija nosi sa sobom osjećaj tog trenutka. Kad je gledamo, vraća nam se cijela priča, a taj osjećaj nema cijenu.
Profesionalna fotografija može biti savršeno kadrirana i tehnički briljantna, ali tu nedostaje spontanost i lična emocija, ona sirova snaga koju donosi autentičnost.
Baš mi se sviđa odgovor! Mislim da bi ti više, kao profesorica maternjeg, cijenila učenikov ručni rad ma kako nesavršen bio, nego neki estetski, ali naštanacan npr. u nekom programu tipa Canve kao varijacija na temu prema nekom već postojećem predlošku. Ali se trudim da razumijem i one ljude kojima vise reprodukcijska umjetnička djela sa zidova, čitaj kopije, a dječije radove bacaju u kantu jer im nisu estetski lijepi, no drago mi je što nije kod svakoga tako, pa makar neki imali i išvrljane zidove flomasterom i to bio dječiji umjetnički zid ❤️
Stvarno mi je drago da ti se svidjelo. ❤️
Naravno da bih više cijenila ručni rad, jer ma koliko nesavršen bio, on sa sobom nosi vrijednost koja nadmašuje estetski dojam, koji proizilazi iz uloženog truda i kreativnosti.
Pretpostvaljam da ljudima koji se odlučuju za reprodukcije umjetnost i nije toliko bitna, koliko želja da im ona posluži kao dekoracija, pa je onda logično da prevagu ima estetika.
Ovaj je tvoj drugi pasus upravo objašnjenje tog momenta kada estetika prevagne nad emotivnom vrijednošću koji sam nastojala da razumijem tako da sam, na kraju, poslušala svog grafičkog dizajnera i promijenila totalno koncept onoga o čemu nisam eksplicitno pisala u postu i da – ima itekako smisla u neizrečenom kontekstu. Nekad ranije bih takvu promjenu kategorički odbila, ali danas sam zadovoljna što sam uzela u obzir i ono što može biti potencijalno važno drugima, a ne samo meni.
To pokazuje koliko si sazrela i postala otvorenija prema tuđim potrebama i perspektivama. Shvatanje da ono što je važno drugima može donijeti vrijednost i nama je veliki korak ka boljim odnosima i većem zadovoljstvu u životu. 🙂Govorim iz iskustva.
Mislim sam poslušala samo zato što imam povjerenje u rad i kritiku profesionalca od kojeg sam dobila komentar da je moj amaterski rad blagi užas 😅 ali i konstruktivnu sugestiju kako da to popravim, a da je meni izvodljivo i da ne koristim gotov predložak, da se zadrži autentičnost i da se popravi tako da ne djeluje kao da su se djeca igrala u pijesku (a nisu u pijesku već u Wordu 🤣)
Ma OK, ionako se ono moje odnosilo na emotivni plan i obzire prema tudjim potrebama u smislu. ja tebi, ti meni, pa nam je dobro oboma, tako da…nidje veze 🤣
A otkud tebe u IT sektoru sad🙂
Nisam u IT sektoru, već “dizajnirala” neke bookmarke jer sam željela da budu 100% unikatni, ali, avaj, kažem ti, bolje da sam to odmah prepustila profesionalcu. Sad imamo spoj mog amaterskog originalnog “dizajna” (a estetika i ja… ) i profesionalne obrade na cnc mašini da barem materijalom i tehnikom spasi moju “kreativnost” od “dizajnerskog” fijaska 😅
raro koja je kopirnica, pitam za sebe
U Morića-hanu, ima da ih izreklamiram makar mi sto puta suspendovali blog. Tačno mi je vrijedno toga ❤️
U životu ništa ljepše nisam vidjela. Ni čula. Ni osjetila…
aa bila sam davno tu, lijepo jest… a opet imam neki osjećaj da je tebi lijepo do usluge, sumnjam da se kopirnica onako mala i zavučena puno promijenila u ove 4 godine
I školjka izvana izgleda nekako kao ništa posebno i skučeno, ali unutra zna da bude biser – otprilike je tako i sa ovom kopirnicom – izvana mala i zavučena, unutra blago i ogromno prostranstvo u nekim finim ljudima koji tu rade (a to se nije promijenilo ni u ove četiri godine 😊).