neće pomoći ljutnja, bijes ni povišen ton hoće objašnjenje koje putuje do mozga vremenom koje se mjeri ličnim iskustvom da počnem sada plakati i nikad ne završim da oguglam da se dislociram i disociram niti će saosjećanje pomoći samo konkretna podrška više i ne boli oni odavno ne osjećaju bol jedino male, svakodnevne stvari prihvatanje rasipanja sebe i ponovno sastavljanje jedenje pavlake ko u onoj pjesmi
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
neće pomoći ljutnja, bijes ni povišen ton
hoće objašnjenje koje putuje do mozga
vremenom koje se mjeri ličnim iskustvom
da počnem sada plakati i nikad ne završim
da oguglam
da se dislociram i disociram
niti će saosjećanje pomoći
samo konkretna podrška
više i ne boli
oni odavno ne osjećaju bol
jedino male, svakodnevne stvari
prihvatanje rasipanja sebe i ponovno sastavljanje
jedenje pavlake ko u onoj pjesmi
do isteka roka
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin ItComments (5)
Ponekad mozak ne prima ništa.
Ni objašnjenje.
Ništa.
A ono boli, iako se više nema čime da boli.
joj mi konstrukcije zadnje rečenice, ova vrućina me opalila
* iako se više nema čime trpjeti bol
ja sam ukrala kompletnu konstrukciju pjesme jer me dobro porezala i ne prolazi
Misliš na 11.07.?
Na banalizaciju zla i koliko je istine sažeto u te dvije riječi