Pjesma o naslovu poglavlja pjesama

Najdražeg Pjesnika

Recept za sintagmu prema de Sosiru

1. Sastojci
– sintakseme

2. Kvantitet
– dvije ili više

3. Kvalitet
– sintetičke ili analitičke

4. Način pripreme za minimalnu dvočlanu porciju: Iz paradigmatske tj. ose selekcije ubrati dvije procvjetale punoznačne riječi (po potrebi začiniti nepunoznačnim) čije je značenje koliko-toliko spojivo u jednu smislenu cjelinu (E. Jahić je ubrao dvije sintetičke svako i prazno; varijacija na temu -umjesto prazno, možete koristiti i sintaksemu dobro).
Sa sintagmatske ose tj. ose kombinacije sjedinjavati sintakseme dok ne kongruišu u trećem licu jednine srednjeg roda.

5. Servirati uz optativ:

Svako prazno sada
Opciono: Svako dobro!



by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom

Comments (12)

  1. Ovako nekako izgleda profesionalna deformacija 😊

    • Hahahhahahhaha, danas sa učenicima radila sintagme 😀 A Rikica me inspirisala da im objasnim razliku zašto npr. može sintagma “svako dobro”, a ne može “svako malo” i da jedan optativ mijenja sve!

  2. rikica51

    Smjela bih se kladiti da si ažurirala post, jer sinoć, il sam sanjala il stvarno vidjela u njemu
    “svako malo” i slatko se nasmijala, jer sam znala da misliš na mene. 😊

    Čitam post ponovo i skontam da ti je svaka na mjestu 😊

  3. Nisi sanjala, ažurirala sam ☺️

    Taman si mi riješila misteriju ‘svako malo’, kad dođe šejtan sa dvije nove i prišapnu na uvce “A zašto onda može ‘svako dobro’ i otkud Ervinu Jahiću – a inače mi je najdraži pjesnik – ideja da u svojoj zbirci pjesama ‘Kristali Afganistana’ napiše podnaslov ‘Svako prazno sada’”? 😅

    Prvo me zbunilo to što ‘dobro’ može da pripada adjektivnoj a i adverbijalnoj (a, vala, i supstantivnoj) kategoriji riječi, ali kako nisam imala rečenični kontekst, već samo sintagmu, tako sam ga pretpostavila na osnovu najfrekventnije upotrebe. Sintagma ‘svako dobro’ podrazumijeva riječ “želim” (iako bih ja prije upotrijebila ‘sve najbolje’, ali hajde de), ali smo je u govoru reducirali i počeli da upotrebljavamo optativno tako da pripada verbalnim sintagmama gdje je zapravo to ‘želim’ upravni verbalni član koji je izostavljen, a ‘svako dobro’ je supstantivni član, iako na prvu tako ne izgleda. Isto je i sa ‘svako prazno’ s tim što nije u pitanju optativ već imperativ ‘(neka je / da bude) svako prazno (sada)’, iako ovaj posljednji primjer krši smisao, ali to sam odbila na litentiu poeticu.

    No, ovo ‘svako malo’ iako liči na ove sintagme, ne odgovara nijednom od ta dva modela, jer je ‘svako dobro’ i ‘svako prazno’ vezana sintagma koja vrši objekatsku funkciju u rečenici (želim – Šta?), a to znači da pripada supstantivnoj kategoriji riječi, dok bi ‘svako malo’ hipotetički mogla popunjavati funkciju priloške odredbe za vrijeme, a one se izražavaju ili prilozima ili prijedložno-padežnim izrazima ili supstantivnim vezanim sintagmama kao što je “svaki tren / svaki čas” itd…, A osim ova dva primjera, nikako ne mogu da se sjetim postoji li ijedan sličan ovome ‘svako malo’ a da ne odstupa od gramatičkih modela niti da ne krši logičko kombinovanje sintaksema što se značenja tiče. Tako da i ovih dviju što se sjetih – ni gramatički ni logički se “ne ponašaju” slično, pa sam njihovu upotrebu nekako sebi i uspjela da opravdam.

  4. rikica51

    Dakle, “svako malo” je besmislena konstrukcija koja je zalutala u naš jezik kao bukvalan prevod iz italijanskog jezika za prilošku oznaku za vrijeme koja bi u našem jeziku pravilno glasila – svaki čas.

    Ne mogu ni ja da se sjetim primjera o kojim govoriš, ako ne računam da sam tu i tamo
    u narodu čula izraz “malo, malo” što je kao neki oblik kojim se označava svaki čas.

    Za svako dobro saglasna sa svim kazanim, pa čak i sa ovim “dobro” jer mi “sve nabolje” zvuči izlizano.

    Svako prazno (sada) meni više liči na optativ nego na imperativ.
    Recimo da osobi koja igra neku lutriju il sl. i treba da otkriva neka polja zločesto kažemo:
    -Svako prazno (sada) ti želim.

    😊

  5. Dakle, to smo već ranije utvrdile, tačnije, Klajn je utvrdio.

    A super ti je primjer za optativnu upotrebu i ove druge sintagme, “svako prazno”, no, bio u pitanju optativ ili imperativ, i dalje ostaje isti model verbalne vezane sintagme. Mene zanima postoji li neki kontekst gdje se ta vezana sintagma može raščlaniti pa da ne popunjava funkciju objekta, već adverbijalne odredbe, ali nisam uspjela da se sjetim…

  6. rikica51

    Hm.

    Djevojčica je ušla u autobus i svako malo (😊) ustajala sa sjedišta, šetala po autobusu i sjedala na svako prazno mjesto.

    Je l može vako?

    • Na svako prazno mjesto može, jer tako sad imamo tročlanu supstantivnu sintagmu: mjesto (S) – upravni član koji ravnopravno veže dva zavisna svako (A) i prazno (A), ali ovo svako malo jednostavno ne bih znala da svedem na neki sintagmatski model niti da mu nađem sličan primjer jer nije svediv ni na jedan, a u našem jeziku se sve sintagme mogu svesti na šest standardnih i dva marginalna modela. Najsličniji su mu adverbijanoodredbeni i adverbijalni modeli, ali niti jednom od ta dva ne odgovara, jednostavno nemamo ovakvog modela u bosanskom (a svaki tren / svakog trena… časa imamo) i zato se i Klajn zapitao odakle nam ta konstrukcija.

  7. rikica51

    Biće bolje drugi put 🤣

    Hej, evo nek ti se nadje, nije loše imati ga pri ruci. (ako već nemaš nešto slično)

    https://issuu.com/ljubicaradovanovicnikolic/docs/45733154-recnik-jezickih-nedoumica/186

Komentariši