…, k.s.,…

Tvoje je lice kao tajna / Svako je oko zvijezda sjajna…

Nikad nisam upoznala nijednog sufiju, a upoznala sam ih previše (Možda samo nisi vidjela ili prepoznala – reći ćeš u sebi i možda si u pravu). No, kad god mi se misao navrzne na sufije, pred očima mi se pojavi njegovo lice. Kakvo je to sufijsko lice? Ne postoji generički sufijsko lice. Ovoga, ako bi i upitali je li sufija, pitao bi šta tačno podrazumijevam pod tim biti sufijom ili bi odgovorio da ne zna ili bi strogo poricao. A možda i ne bi ništa od toga, vjerovatno je do moje predodžbe o onome kako ja vidim jednog sufiju. No, nisam ga ništa stigla pitati, jer mi je i onaj jedan trenutak gledanja u njegovo lice oduzeo moć govora: četvrtasta, odlučna brada, visoko čelo, blag, ali prodoran pogled. Smijalice, ravan nos i oči kao iz pjeme EKV-a, a med ima spektar nijansi zavisno od blizine i daljine pod snopom sunčeve svjetlosti. I ovdje će sad priča da se prekine, jer sve što o sufijama znam, znam iz knjiga, a kao da je pisalo u tom licu: to nije ono što se može vidjeti na licu, već ono što se vidi iz lica. Mogla bih i ja pomisliti u sebi: Ako znaš da čitaš.

Kako to da ne znaš šta znači kuddise sirruhu? – pita me izritiran mojim neznanjem jer se očekuje da bih trebala znati. Lijepo – ne znam.

To je onaj koji ima neku tajnu sa Bogom. To je onaj dostojan da je sačuva od ljudi jer je ona najveća initima. Ima to i drugi naziv, ali nema potrebe da se te riječi potežu naglas.

A ljudi ko ljudi: rado bi da je otkriju, pa kad ne mogu, onda barem moraju reći da znaju da neki ljudi imaju tajnu koja je samo između njih i Boga i dodati želju da ostane svetom. Nasreću pa o njihovim željama izgovorenim naglas ništa i ne ovisi, makar i sa njihova jezika kapao med kao onaj iz pjesme EKV-a i slijevao se u nečije blage, a prodorne oči.



by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom

Comments (16)

  1. Da bi neko imao tajnu sa Bogom, morao bi prvo znati čuvati tajne ljudi.

  2. Ako zna čuvati tuđe tajne ne znači da je dostojan da ima tajnu sa Bogom, mada ja to ne bih nazvao tajnom. Ljudi treba da čuvaju tajne ljudi, a Bog čuva tajne sa ljudima. Ljudi mogu da ispričaju tajne o ljudima, jer oni čuvaju te tajne. Tajnu sa Bogom niko ne može da ispriča, jer nju Bog čuva. Ko god kaže da ima tajnu sa Bogom, znaj da laže, neka ispriča ako istinu govori.

  3. Prenosi se da je u Musaovo, a.s., vrijeme Israilićane zadesila velika suša. Narod mu dođe i reče: “O ti, koji si sa Allahom razgovarao, zamoli Ga da nas napoji kišom!” Musa, a.s., ustade i zajedno krenuše u pustinju. Bilo ih je preko sedamdeset hiljada. Musa, a.s., zavapi: “Gospodaru moj, napoj nas kišom i obaspi milošću! Smiluj se našoj dojenčadi, stoci na ispaši, starima koji Ti se klanjaju!” Međutim, nebo se još više razvedri, a Sunce jače upeče. Musa, a.s., nastavi s dovom: “Allahu moj, ako mi je ugled kod Tebe oslabio, molim Te ugledom vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., kojeg ćeš pred kijametski dan poslati!” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoj ugled kod Mene nije splahnuo, ti si, zaista, cijenjen, ali među vama je rob koji Mi četrdeset godina uporno griješi. Obznani ljudima da vam je zbog njega kiša uskraćena.” Musa, a.s., odgovori: “Gospodaru moj, ja sam rob Tvoj slabašni, a i glas mi je tih, pa kako da ih obavijestim, a ima ih preko sedamdeset hiljada!?” Uzvišeni Allah mu objavi: “Tvoje je da obavijestiš, a Moje da dostavim.” Musa, a.s., viknu: “O griješniče! Ti koji Allaha, dž.š., četrdeset godina izazivaš! Iziđi pred nas, zbog tebe nam je kiša uskraćena!”

    Grješnik se malo pridiže, pogleda lijevo i desno, i ne ugleda nikoga da je ustao, te shvati da traže njega, pa prošaputa: “Kad bih izišao, osramotio bih se pred svim Israilićanima. A ako, pak, ostanem sjedeći, zbog mene će im kiša ostati uskraćena.” Zavuče glavu u odjeću, kajući se za nedjela, pa zamoli: “Gospodaru moj, griješio sam četrdeset godina, a Ti si blago postupao prema meni. Sada Te, evo, skrušeno molim i kajem se, pa prihvati moje pokajanje!” Nije ni završio s dovom, a bijeli oblak se navuče i obilna se kiša prosu. Musa, a.s., upita Allaha, dž.š: “Gospodaru moj, zašto nas napoji kišom, a niko pred nas ne iziđe?” Uzvišeni mu odgovori: “O Musa, napojio sam vas radi onoga zbog koga ste i bili uskraćeni!” Musa, a.s., ponovo zamoli: “Pokaži mi Tvog pokornog roba!” Uzvišeni odgovori: “O Musa, nisam ga osramotio dok Mi je griješio, zar da ga osramotim sada kada Mi se pokajao!?

    • Očekivana asocijacija i, najzad, odgovarajući primjer.

      Ova moja je jednostavnija: npr. lajk na post je tajna između tebe i Boga. Ako kažeš da si lajkao post, onda otkrivaš vlastitu tajnu i taj lajk je neiskren. Ako ja kažem da znam za njega, onda otkrivam tvoju tajnu koju ne bih trebala. Banalan, ali ljudskiji primjer u konkretnoj situaciji. Jednostavno, vlastite tajne se ne spominju naglas jer je svaka tajna – tajna s Bogom.

  4. Mislim da u kršćanstvu postoji nešto slično, a to je: zavjet. Nije isto kao tajna, ali zavjet se radi kao nakana koja je tajna između čovika i Boga. Zavjet se može i reć, al ima situacija kad se ciljano drži kao tajna. Rundek je dobar, nisan odavno posluša ‘Indijansku’.

    • Nisam u prilici trenutno da guglam, ali mi tvoj komentar otvorio drugo pitanje. Kako se originalno zove slika Leonarda da Vinčija – Posljednja ili Tajna večera?

      • Koliko znam zove se: Posljednja večera.

        • Kako se od Il Cenacolo i L’Ultima Cena dobio i naziv Tajna večera… ne znam je li to originalni naziv ili je do prevoda. A zanima me…

          • Ev i ja sam vidio da se negdi zove: Tajna večera. Ne znan koji je naziv točan, to jest izvoran.

            • Negdje je naziv i, neuzubillahi, Gospodnja večera i jedino mi je taj naziv slike neblizak i, prema mom poimanju, netačan jer je Gospod sinonim za Boga, a Isus je historijska ličnost kao što je i sama večera bila historijski događaj. Originalni naziv slike jeste Posljednja večera (mada mi je i to ideološki neblisko jer Isus je uzdignut tako da njemu posljednja večera nije – a i za izdajice postoji jelo, mada ne baš za istim stolom sa ostalim apostolima i Isusom), ali me stvarno zanimalo zašto je tajna. A Katranov mi se komentar spontano nametnuo kao mogući odgovor, iako je prethodio pitanju, ali čudesni su putevi Gospodnji…

  5. …..ako se gleda srcem može se vidjeti i zatvorenim očima. Moja slika sufije se mjenjala krod decenije al mi je i danas prvi utisak najmiliji.

    • I moja, u skladu sa redefinisanjem pojma sufije jer ono što sam viđala i nije odgovaralo mojoj vlastitoj predodžbi, a nije bilo do slike već do vlastite percepcije. Trebala bih opet da redefinišem i gledanje: da ono što vidim zavisi od subjekta a ne objekta gledanja, a to znači više gledanja prema unutra nego prema vani. Ali, za to je potreban odmak i od sebe (ne u smislu depersonalizacije već samoposmatranja).

Komentariši