- Bolest naosnovanog optimizma
- Nehajnost u oprezu prilikom procjene rizika od zloupotrebe
- Podsvjesna želja da ljudi budu bolji nego što jesu
Raro, zaokruži tačan odgovor
Ipak, mislim da je osobina davanja šansi
sve dok se ne potroši čovjek, a ne šanse
i tako iznova dok ne umre
u nadi.
Prirodno stanje dobrote.
Njen prvi impuls je optimizam (bez ikakvih pridjeva) i ogledanje drugih u sebi i sebe u drugima.
Dobrota je dragocjena, ali to njeno svojstvo na potiče od toga što je rijetka (jer nije rijetka). Ona je, zapravo, dobra bakterija ili virus što su oduvijek tu, unutra, i zbog kojih čovjek ostaje čovjek, a ponekad u čovjeka i evoluira zbog prijašnje zloupotrebe antibiotika.
Sad, ne bude meni toliko (teško) što čovjek ponekad, samostalno, lutajući, autentično izabere antibiotike da suspreže prvi impuls dobrote transponirajući je u oprez (sa uglavnom krnjavim dokazima u svakom pojedinačnom slučaju), nego je meni toliko (teško) što mu sa pozicija moći propisuju antibiotike podvodeći ih pod recept, a ustvari je riječ o zloupotrebi antibiotika.
Ipak, od tog prvog impulsa smo sazdani, pa (po)vjerljivost najčešće pobjeđuje sumnjičavost.
Logično, sumnja je antipod apsolutu; razumna prijateljica laži što, s njom u društvu, nije više samo mašta, nego nešto mnogo opasnije – dekonstrukcija, sila haosa.
Etimologija “Naivnost je”
4. Alternativna pojmovna definicija: ignorisanje intuicije 😁
Hvala za etimologiju 😊
Naivno je zaista samo ako je prvi impuls, prirodno, bez promišljanja i kalkulacija. Holistički idejno, naivno bi upravo trebalo pojmovno odgovarati intuiciji.
E sad, ako je intuitivno često ili najčešće sumnjičavo, onda tu postoje dva odgovora:
1. ili to nije intuitivno, nego obrađeno;
2. ili to jeste intuitivno, ali je onda pakao.
Zmija ne ni trebala ujesti više puta iz jedne rupe. Sjećam se, bio je čovjek koji mi je nekoliko puta nepravedno priređivao iste stvari. Zadnjih bar tri puta saopštila bih mu ovo: Znam za to i to, odvilo se tako i tako. No, znaj (!) – ne možeš ti toliko puta napraviti to što praviš, koliko ja puta preko toga mogu preći, saopštiti ti to i ponovo ti pomoći.
Jačina čovjeka ne počiva samo u čovjeku. To je i pouzdanje da zaštitu imaš ako si ispravan. Nikad čovjek sebe zaštititi ne može koliko ga takva zaštita štiti.
Pitanje, ko je sada fatalista?
Odgovor, sasvim sigurno ja😊
Ne shvatam ja to fatalistički, samo je bilo pitanje “Dokle ćeš tako?” i strah od odgovora “Dok ne umrem”, nebitno za ovu priču čiji je odgovor i pitanje.
Ali dobro je znati da ima još takvih kao što si ti, i da, ovo je važno: razgraničiti da se ne ponavljaju “ujedi iz i s t e rupe” jer tu radi primarni instinkt (ne intuicija) od one “Koga su zmije ujedale i guja se boji” jer ovo drugo je projekcija vlastitog iskustva na, često, nevine situacije i nedužne osobe – i ni tu se ne radi o intuiciji (dobro objašnjenoj u tvojoj prvoj rečenici) 😊
3. ( zaokruzih za sebe )
i uvijek zapnem na toj zelji
jedna od tezih mi lekcija, ocito
nikako nauciti, tito dragi 😀 blago meni 😀
Mene strah bilo šta da zaokružim na ovu temu 😁
5. Cringy zadrta uvjerenost da drugi misle i osjecaju isto ili koliko toliko slicno ko ti. Kao tip wannabe idealiziranja ovog onoga. Na kraju popusis kukukuki.🤡👹
Mrsko mi srat u prazno sad sa teorijama.
Nije njesra, skupljam sva moguća objašNjenja (😁) pro i kontra. Namjerno ne stavih odgovore pod a, b, c, d…, jer brojeva ima beskonačno, a za moguće uzroke, povode i motivaciju bih potrošila svu abecedu, a ne znam bih li našla zadovoljavajući odgovor. Zato cijenim tvoj doprinos.