ako bi čovjek u igri
intuitivno
osjećao namjere protivnika
ipak ne znajući krajnji ishod
ako bi imao uputstvo
o pravilima igre, a
protivnik ga navodio da ih prekrši i
ako bi ih čovjek kršio na nagovor
bi li, onda, mogao kriviti ikog drugog
doli sebe?
ako bi krivio, bi li išta naučio iz pat-pozicije
ako u protivnikovim očima vidi
samo isforsirano saosjećanje?
bi li išta mogao drugačije odigrati
sve i da zna unaprijed ishod?
bi li, na koncu, sve i da zna, sve i da može
opet uradio isto?
ako zna
da je ta igra samo dio šire zbilje i
ako može?!
(Ako.)
