Kada razmišljam o ljubavi

Zaguglam je li Ilhamija bio oženjen i kakva mu je bila žena, melek-djevojka i

kakvi mu bijahu sinovi.

Kakvi li bi bili moji da sam ih imala.

(Kad su pitali Edinu Č. K. kako uspijeva da inspiriše druge, odgovorila je Ja sam ta koja je inspirisana.)*

Zapravo, urijetko razmišljam o ljubavi jer me uvijek zatekne kad joj se najmanje nadam.

(Da sam na malo većoj nadmorskoj visini, vidjela bih kako sviće. Ovako ne vidim nebo zbog krošnji mokrog lišća što ga vjetar suši od noćne kiše.)

Kad razmišljam, vidim je u svemu: u Ilhamijinim knjigama, u Edininom odgovoru, u nenadi, u nebu, u noći, u lišću, u kiši, vjetru…

Zar je to sve?

Sve je to.

____________

*(…) – vidim je čak i u digresijama.