Proleće kasni, a oči – ipak – govore

onaj osjećaj kad se voziš trolom i pogled ti se susretne s nečijim koji ti je odnekud poznat. Dešava li se i vama? 😊

by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom

Comments (12)

  1. Ne dešava, mi nemamo trole haha!

    Bit će da je to ono što katran nazvaše “flert”.

  2. Naravno da se dešava😊
    Pamtiš li koliko to se puta desilo?

  3. Pretposljednji put kada sam napisala post koji si pomenula, a posljednji.. ovako:

    Vidjela sam kroz prozor trole djevojku koja se obukla veoma toplo za ovo doba godine. Zapravo, izgledala je kao skitnica (a nije!), te kao pomalo izmještena iz uzemljenja (a nije!).
    Kada je ušla, pogledala sam je kroz niz stakala (nove trole), gotovo odmah je “uhvatila” moj pogled. Sigurna sam da je shvatila da znam da niti je skitnica, niti je izmještena. To je bila nekakva poruka.

    Sutradan sam je susrela očima ponovo, ne uviđajući da stojim nad njom, a ona sjedi. Ponudila mi je da sjednem, veoma ljubazno. Zahvalila sam, jer sam uskoro izlazila. Bio je to veoma blizak i lijep pogled. Izgledala je posve “normalno”.

  4. Neka transformativna neznanka 😊

    “Kroz niz stakla” se dešava i kad se sjedi odmah ispred stakla u posljednjem dijelu trole, pa se u njemu vidi odraz putnika koji sjede iza leđa.

    Mene je danas dojmila djevojka koja me izgledom podsjetila na nekog – pazi sad – logično bi bilo da nas neko nepoznat podsjeti na nekog poznatog, ali ne, mene je odnekud poznata “podsjetila” na nekog nepoznatog 😂

  5. Ne dešava, mi nemamo trole haha! [2]

Komentariši