I krenem ja maloprije iz kuće kad, ono, na stepenicama dvije koverte… https://files.fm/f/5wgfhadds bezbeli da prvo otvorim onu ljepšu (u kojoj su zastave uvijek iste boje jer na njima ljubav caruje): https://files.fm/f/b73gtu8j9
Prestala sam tek sad da zavidim Graciji, toliko se istopila da ću prekšiti pravilo o zatvaranju komentara i toliko sretna da ću preskočiti rodnanje na blogger što nisu mogli fino da se aplauduju fotosi jer sam potrošila svu memoriju, iako sam pobrisala skoro sva podizanja ne bih li kako oslobodila prostora. Sad mi pada na pamet onaj meme kad na mobu nema više memorije pa traži da obrišeš aplikacije kako bi oslobodio prostor. Kad ih obrišeš, niti imaš memorije niti aplikacija 😀
(Tvoja bi slikovnica, ovim tempom mog pisanja, mogla stići dogodine :(, ali inšallah, stići će.
<3
P.S. Iako bi Vasionka to znala bolje, imaš rukopis koji odaje samostalnu, srčanu, razigranu, slobodnu i sanjarsku ličnost!
P.P.S. Povlačim i konstataciju iz prethodnog posta da bi neko pomislio da su na blogeru jedino botovi, evo nekih ljudskih old skul primjeraka od olovčica i “sitne” knjige što su baš, baš, baš, baš… nešto posebno <3
Mace i radovanje
Mace su prelijepa , neobična i veoma posebna stvorenja . Vrlo su razograne i nestašne , željne milovanja i maženja , ponekad malo egoističneo umiljate , sve će učiniti da vam se umile , da vas zavedu . A kada vam osvoje srce shvatite da skoro ništa o njima ne znate. Uvijek nose naznake simbolike i magije , koja se graniče sa mitrskom konceptualnošću tih baršunastih osvajača srdaca.
Iskustvo mi govori da u dostatne same sebi , i reklo bi se vrlo sebično skrivaju svoje biće i svoju privatnost . Nije tako . U svojoj “sebičnosti” uvijek žele da pokažu ko je “glavni” , od koga zavisi ljepota druženja . Vi ih zavolite , a one na kašičicu sebe daju , zavisno od iskrenosti uzvrćanja i raspoloženja. Ali kada se zaigraju daju se srcem i ne skrivaju radost . Samo im date čarobno klupko i umiljata igra kreće…
(Krenuh naširoko ka eseju , po običaju , iako se trudim biti što koncizniji i konkretniji . I baš sam dosadan. Čekajući bilo kakvu reakciju drugih , zanijemih od sveopšteg nedostatka empatičnosti.)
No , šta konkretno u ovom zapisu vidimo / osjećamo?
Jedna mala , nježna maca ne krije djetinji ushit poklonom jedne malo , neznatno veće mace Objema macama se kanđice pomalo udomaćile. Pažljivo sa njima. A poklon su još dvije prekrasne mace , vidi se njegovane i uslikane ljubavlju.
Ushit govori jako mnogo. Postoje bića koja poklanjaju i bića koja se poklonima raduju i uzvraćaju.
U ovom užurbanom svijetu ljudi nemaju vremena jedni za druge, ili se nisu naučili poklanjati (davati) .
Poklon sam od sebe , bez uslovljavanja raduje minimum dvije duše. Onu koja srcem daje i onu koja davanje srcem prima . Pride onoga ko zna šta je nesebičnost i koga milost i radovanje drugih nježi do rosli suza.
I normalno Stvoritelja.
Sretno vam bilo mile djevojčice
Ono kad ti neko ispuni želju tačno onako kako si je potajno zamislio <3 i baš neka je komentar dug, radost ne može suzdržano 😊 i uprkos opširnosti, ovaj je dio pogodio suštinu:
Poklon sam od sebe , bez uslovljavanja raduje minimum dvije duše. Onu koja srcem daje i onu koja davanje srcem prima . Pride onoga ko zna šta je nesebičnost i koga milost i radovanje drugih nježi do rosli suza.
I normalno Stvoritelja.
Sretno vam bilo mile djevojčice
To, naročito, iz toliko razloga vrijedi za ovaj posebni mjesec kada svrha poklona nije sevap (ovosvjetovna ili onosvjetovna nagrada za dobro djelo) već jednostavno (a to je najteže – bez ikakvog drugog razloga i svrhe osim da obraduje drugo srce <3
Jesi li pocela trcat? 😁😁
Kontam Romanoffovoj da se pridružim dok trči: neka ona trči Vilsom ozbiljno, ja ću je pratit pogledom s klupe uz hamburger i navijati 😂
Masne naslaga trebaju da se tope 😁 ili ces da te vodim na kolac? Mozes i s mnom u teretanu da guzom drmnes, ako neces sa romy.
Ja masne naslage otapam samo s janjetine (mmmmm), ostalo je sve na svom mjestu 😄
Draza si mi nego ove veganke oko mene i nekim dijetama sa norveskim bademovim mlijekom, i veganskim mcdonalds menijem 🤡
Ma vala si i ti meni sa tim svojim britkim jezikom, nego sve ove slatkorječive, a bez muda da kažu šta stvarno misle pa se insan po neveganskim jajima nagaza u razgovoru dok dođe do onoga šta im je u glavi.
Sviđa mi se Kino švra ☺️
Tačno si mi pao na pamet kad sam semantičkom permutacijom od Švrakina napravila kino “Švra”😊
Ovo je jako lijepa vijest, drago mi je da su stigle mace gdje trebaju stići, znači druga sreća, jer prva pošiljka nije stigla.Ali nema veze, sada je ta dosla i drago mi je❤️
Eh pa eto da znaš i ja sam se obradovala.
A moj rukopis je malo luckast, ipak si uspjela dobro pročitati, jer taj dan sam baš, baš žurila i brzo sam zapisala što sam naumila.
❤️
I sretna sam da vidim ovdje komentar dragog Hajrobleki, hmmmm, sjetih se da imam još jednu adresu kojoj bi se mogla poslati jedna lijepa razglednica❤️
Pozdrav svima
Što si me odobrovoljila, evo sad tvojim sebebom volim cijeli bloger 😆💚 tačno ću da citiram Lovicino zapažanje “da ljubaznost otapa odbrambene oklope oko izoliranih ljudi.” Pogodila si mi love language, i to uprkos onome što napišwm na blogeru, a to je da nije u pitanju gift nego pažnja da prepoznaš šta bi me, kako i kada obradovalo, a da me ne optereti. To može samo neko osjećajan 💛
(Ne znam za prvu pošiljku, ali me je druga istopila!)
Offtopic (ustvari nije, Brut je već uboo): Ja sam lajkala prethodni post😊
Znam 😊
Edit: ustvari, ne znam, lažem, ali sam još uvijek pod utiskom pa imam iluziju znanja. Oprosti mi laž, ponijelo me 😅
Više vjerujem ovome znam nego editovanju.
Intuitivno je dobro, znamo se dovoljno dugo i dovoljno jako volimo riječ da već sasvim pristojno možeš tačno pretpostaviti šta bih lajkala, a šta ne.
Imam neki strah od vjerovanja intuiciji naglas, a u sebi je, ionako, ne mogu ni izbjeći. Uostalom, kao ni ti radost, samo kod tebe ona nije “afective fallacy” prirode, a ja je, eto, sebi dozvolim kao i slatkiše jer u malim količinama imaju čak i pozitivan energetski boost.
Opet edit dok mi je na pameti: čekanje na odobravanje komentara nije zato što je neko blokiran ili ga “smatram opasnim”, već zato što, otkako su ukinuli privatne poruke, neki blogeri koriste komentare da pošalju privatnu u komentar pa ne bi bilo etično da je automatski svi drugi vide. Drugi razlog je što imam devet neodobrenih poruka, a vjerujte mi, njih ne želite ni vidjeti, a ne da mi se naknadno da ih brišem već ih preventivno ne odobravam da bi se izbjeglo znamo već šta. Zato nisam kliknula na opciju automatskog odobravanja, nema drugog razloga (ovo se odnosilo posebno na tvoje, katranovo pitanje kao i davno mist i romanoff koja mi je rekla da joj nisam jednom odobrila komentar čini mi se, jer i vas četvero biste intuitivno trebali znati da kod mene niste na restrikcijama, štaviše).
Eto, objasnilo se i meni 🙂
Ma kad sam ja mislila da se podrazumijeva…
Sta sam skrivila? 😀
ništa, ti si spravila <3