Neko mi je poslao poruku s pitanjem “Gdje sam pogriješila?” i to me navelo da proanaliziram svoje greške gdje sam ja pogriješila prema tebi. Dođoh do sljedećeg zaključka: 1. Prvo, jer sam obećala rolanje pa se predomislila (ovo mi je drugi put, zapravo treći put da kršim obećanje dato na Bloggeru – jednom sam nešto obećala Vrtlogu u vezi sa lektorisanjem pa se predomislila što mi je on velikodušno halalio uvažavajući moje obrazloženje i zato mu istinski dugujem zahvalnost) – a onda sam shvatila sljedeće: nisi ti loš musliman već ja jer je meni to bilo zabranjeno at first place budući da u islamu ne postoje muško-ženska prijateljstva, osim onih kad se neko nekome ne sviđa pa taj odnos izgovara “prijateljstvom”; 2. Izvinjavam ti se zbog opscenih riječi, 3. Zbog laganja o kilaži. Sve u svemu, to bi bilo to. Nadam se da će ostali biti pametniji da uče iz tuđih grešaka jer, kad smo emotivni, onda smo i implusivni, a kad smo implusivni, zapravo govorimo ono što mislimo pa: ne bi trebalo raditi na našem govoru već mislima. Nadam se da će ova platforma postati od onih na kojima su ljudi – ljudi, a ne neki tamo iza svojih kompjutera jer to je – internet. Mene je ovo iskustvo naučilo da je iza svakog “nekog tamo” na internetu, ipak, čovjek, ranjiv i povrediv. A tome me nije mogla naučiti ni sva literatura pročitana na tu temu već neposredno iskustvo. I ja sam vam zaista zahvalna na tome.
1 komentar
Komentari su zatvoreni.
Komentari na ovaj post neće biti odobreni jer se tiče mene a ne drugih. Hvala na razumijevanju.