Stvari koje sam potajno poželjela samoj sebi

Da dobijam pisma i razglednice s nepoznate adrese od nepoznatog pošiljaoca, a danas mi je palo na pamet da ih mogu sama sebi pisati. ✔

Da mačka ne tapa po meni čim se probudi već da sačeka da se i ja probudim ❌

Da prihvatim njegov prijedlog: e za to nemam muda, nikako 🙁 ❌

Da imam više fokusa kad je šah u pitanju i ne povlačim šklj poteze, a ovo povlači za sobom niz podželja: da ne okolišam, da budem tip “u kost”, da ne hodam oko ljudi ko po jajima jer nisu nagazna mina i da bolje razlučim “imanje obzira” od pošteđivanja zdravih-pravih ljudi njihovih obaveza i odgovornosti jer ophoditi se prema nekima kao da su debili čini jedino mene debilom; ali džabe, biiiiip ❌

Da se kloniram pa da fino sagledam stvar iz više perspektiva (ova želja je jača i od one dječije da budem nevidljiva) ❌

E, sad ozbiljno:

Da mi se nije zgadilo štošta

Da mi ogorčenost nije prešla u autoironiju

Da iskuliram.

Ali ja to ne mogu.

rara
Nako žutilo na dnu ekrana

25 komentara

  1. Kao da cutim onu muku direktorice muzeja iz “Kotline”
    Si gledala njen duboki nemir u ocima? …ili je to sjeta…nesto nepronadjeno sto je bilo ona sama…nesto kao nada prosuta zarom kotline …nesto ….ako si gledala seriju.
    Jeza me prolazi
    Ljudsko bice a zivi lavu Kotline.

Komentariši