Znam da neće biti razumljivo, ali jučer su mi Mist i Vasionka pale na pamet zbog rečenice kako su odavno napušteni tradicionalni modeli u (zubatim) dramama /čitaj: avangardnim/ pa više horizont očekivanja ne igra nikakvu ulogu u recepcionističkom smislu već “[s]tvaralački stav odgonetanja znakova, izgradnje smisla [koji] bar izvjesnom broju čitalaca / gledalaca ipak predstavlja estetsku radost.” (Ubersfeld, 1977:11) 🙃, Vasionka zbog dekodiranja skripcije, Mist zbog estetskog zadovoljstva. I sad mi je opet Vasionka pala na pamet, jer me je savremena drama toliko omađijala da se ja više nisam u stanju odatle iščupati bez posljedica po zadovoljavanje radoznalosti kako ona izgleda u pozorištu jer mi više nije dovoljno da je zamišljam scenski. A omađijalo me novo, semiološko (i semantičko), netradicionalno čitanje: ne samo prevođenje semantičkog sloja drame u čisto generativno lingvistički kôd (tranasformaciju aktancijalnog modela / dramske f-e – tipa Usmjeravajuće Želje, Onoga Prema Čemu Je Ta Želja Usmjerena, Arbitra Koji Dodjeljuje Ostvarenje Tih Želja, Protivnika / Opstruktora, Dobitnika i Saučesnika / Pomoćnika – u dubinsku i aktorijalnog modela u površinsku strukturu u kojoj se daju nazrijeti tipovi sa zajedničkim karakteristikama, ali ne dovoljno izdiferencirani kao lica sa svojim konkretnim imenima i individualnim karakteristikama. Ako bi se dramske f-e – a ovo ne piše – prevele u psihologiju, onda bi aktancijalni model pripadao kolektivnom nesvjesnom (arhetipovima), aktorijalni model bi pripadao pffff… tipovima ličnosti (ne znam tačno gdje se ovo ubraja, možda u domen podsvjesnog (motivi, želje, težnje, nagoni, instinkti…), a lica bi bila u domenu svjesnog i neponovljivog. Još samo da to nekako primijenim na analizirani komad i otarasim se obaveze koja mi visi nad glavom, ali joooook, ja sam sad uvučena u to magično pozorišće i malo sam fiju-fic što se u sve to uživljavam, al kad sam stepska poremećena haleršćina.
(Mislim da mi za vakog od vas, blogera, negdje u podsvijesti čuči citat koji vas opisuje. Toliko o tome kako me zanima samo Vaše pisanje a ne vi. Da mi je neko reko da ću vas početi lično doživljavati… da, fijuuuufic!)
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Znam da neće biti razumljivo, ali jučer su mi Mist i Vasionka pale na pamet zbog rečenice kako su odavno napušteni tradicionalni modeli u (zubatim) dramama /čitaj: avangardnim/ pa više horizont očekivanja ne igra nikakvu ulogu u recepcionističkom smislu već “[s]tvaralački stav odgonetanja znakova, izgradnje smisla [koji] bar izvjesnom broju čitalaca / gledalaca ipak predstavlja estetsku radost.” (Ubersfeld, 1977:11) 🙃, Vasionka zbog dekodiranja skripcije, Mist zbog estetskog zadovoljstva. I sad mi je opet Vasionka pala na pamet, jer me je savremena drama toliko omađijala da se ja više nisam u stanju odatle iščupati bez posljedica po zadovoljavanje radoznalosti kako ona izgleda u pozorištu jer mi više nije dovoljno da je zamišljam scenski. A omađijalo me novo, semiološko (i semantičko), netradicionalno čitanje: ne samo prevođenje semantičkog sloja drame u čisto generativno lingvistički kôd (tranasformaciju aktancijalnog modela / dramske f-e – tipa Usmjeravajuće Želje, Onoga Prema Čemu Je Ta Želja Usmjerena, Arbitra Koji Dodjeljuje Ostvarenje Tih Želja, Protivnika / Opstruktora, Dobitnika i Saučesnika / Pomoćnika – u dubinsku i aktorijalnog modela u površinsku strukturu u kojoj se daju nazrijeti tipovi sa zajedničkim karakteristikama, ali ne dovoljno izdiferencirani kao lica sa svojim konkretnim imenima i individualnim karakteristikama. Ako bi se dramske f-e – a ovo ne piše – prevele u psihologiju, onda bi aktancijalni model pripadao kolektivnom nesvjesnom (arhetipovima), aktorijalni model bi pripadao pffff… tipovima ličnosti (ne znam tačno gdje se ovo ubraja, možda u domen podsvjesnog (motivi, želje, težnje, nagoni, instinkti…), a lica bi bila u domenu svjesnog i neponovljivog. Još samo da to nekako primijenim na analizirani komad i otarasim se obaveze koja mi visi nad glavom, ali joooook, ja sam sad uvučena u to magično pozorišće i malo sam fiju-fic što se u sve to uživljavam, al kad sam stepska poremećena haleršćina.
(Mislim da mi za vakog od vas, blogera, negdje u podsvijesti čuči citat koji vas opisuje. Toliko o tome kako me zanima samo Vaše pisanje a ne vi. Da mi je neko reko da ću vas početi lično doživljavati… da, fijuuuufic!)
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin It