Preskoči tek okrečeni prag… tolerancije.

Kako je zvonak taj avaz što odjekuje i kako je bistra i bolna želja kojoj se opire common sense da vidim lik kojem pripada. I sve i da jesam vidjela, šta onda?! Ta snaga poziva u kojoj se sastao očajnički poziv na spas i hiljadu puta odbijena pružena ruka za mir… a u glasu osjetim više no što znam o očima. Pogrešno je slušati na – ovakav – svjetovni način, ali pogodilo je neočekivano i u centar tamo gdje je nekad ciljao bluz. Ovo nije bluz… kakve veze ima akustična gitara sa ezanom i kako su se u meni uspjele pobrkati te žice ako sam još onomad pregorjela od kratkih spojeva… čudno, nisam tip trotačkaš već zagradavičar, ali ovdje je tema birala nezavršenu interpunkciju.

rara
Nako žutilo na dnu ekrana

4 komentara

Komentariši