I šta ćemo sad? -Spavati.

Ne mogu zamisliti izjalovljen koncept jer uvijek postoji nova stvarnost, neminovan plan B. Ne znam je li improvizacija samo nesposobnost realizacije unaprijed namišljene ideje ili spontano ponašanje u datoj situaciji ili bijeg / odbrambeni mehanizam / strah od neuspjeha jer, ako imaš plan, onda moraš imati i backup i rezervnu mogućnost, ali, ako živiš u trenutku i bitno ti je ovdje i sada, onda se poselami sa svakom rutinom, redom i listom to do / done. Po mogućnosti, tu ne uplići priču o slobodi, jer se pod tim pojmom može podvaliti i neodgovornost prema dužnostima i obavezama koje su determinirane rokovima, ali, ako je tebi od tog preče nešto drugo kao ovoj rari, onda se možeš poselamiti i sa čestitkama za uspješno realizirane projekte jer očito, kao izvođač radova, imate sasvim drukčiju viziju riječi – uspjeh – . Uspjeh je leći u krevet i biti zadovoljan (ne)postignutim, iako je sve otišlo mimo nepostojećeg plana, ali da je postojao, ovo bi bio plan B.

rara
Nako žutilo na dnu ekrana

4 komentara

  1. ovdje je problem kad se cisto intelektualno posmatra stvar, naidje se na gomilu medjusobno isprepletenih i cak suprostavljenih puteva kroz sumu od kojih se ne vidi suma.
    moze li se iz sadasnjosti planirati ? planiranje je nekako koncept buducnosti , onda djeluje da nismo u sadasnjosti i to je naizgled protivrjecno.
    mozda je plan onda tu neadekvatna rijec, nekako previse vremenski ukotvljena. moze li to umjesto plana biti vizija pravca, put koji proteze nas u sadasnjosti kroz vrijeme a da pri tome ostajemo u sadasnjosti. to je neka svjesnost puta, nije to plan. svjesnost puta koja je ujedno i orijentacija kojoj se sadasnjost okrece. ne mora sadasnjost biti samo pasivni svjedok protoka vremena, ona moze aktivno ucestvovati u tom kretanju pomjerajuci se s njim. sadasnjost ako je vremenski zacementirana opet nije sadasnjost, to je vise nedostatak kretanja i opet znaci drzanje za proslost. sadasnjost je dinamicka, ali to ne znaci da nema kontinuiteta u svojoj viziji i da je stalno anarhicno izlozena novom. jer to stalno anarhicno izlaganje novom je opet veci iskorak ka buducnososti. sadasnjost ne mora biti lisena strukture , unutrasnjih zakona, ona ne treba biti rob vremena, izgovor za neaktivnost ili izgovor za pretjeranu aktivnost.
    da li je npr majster tolle npr ukotvljen u sadasnjosti planirao da napise knjigu ili drzi predavanja ? da li je mogao samo spontano sjesti i iz sadasnjosti bez prethodnog koncepta o tome napisati to, nezabrinut gdje ga recenice vode, poput james joyce-a . a mozda mu je samo doslo jednom trenutku u sadasnjosti ono kao fino bi bilo to podijeliti s nekim, mozda ta trenutna sadasnja ideja protegla kroz vrijeme, nije bila samo jedan moment pise mi se i sljedeci ne pise mi se, mozda je se zadrzala u mnogim sadasnjostima ne izlazeci iz njih. jer ako nije tako sadasnjost je samo hir trenutni, prepustenost trenutnim mikrocudima, ostavljena da visi sa jedva tankom niti povezana sa zivotom…

    oprosti mi 🙂 oduzi, ali inspirisao me je tekst na malo razmisljanja o temi 🙂

    1. vizija pravca / svjesnost puta je širi i elastično stabilniji koncept koji obavezuje principima i djelovanjem, a plan je rigidno orijentiran na postignuće, zato bi ova distinkcija bila spontani i nimalo planski, ali vizionarski nastavak misaonog toka, a to me obradovalo ne zato što potvrđuje rečeno, nego zato što je to prihvatanje neizgovorenog poziva za intelektualnu igru.
      ovdje je postojao latentni plan C: da zajednički napišemo priču na blogu, nastavljajući se na jedan misaoni tok…

Komentariši