ne mogu maknut, sve zbogradizarad ukliještenog živca. Zadnji put ovako odmorila prije 12 godina. Dobih poziv da besplatno ispričam šta me boli. Inače košta dijeljenje emocija. Vrhunac empatije: kako zaraditi od tuđe boli. Ja imam tu čast da ispričam besplatno. Onda nazvala jedna što je v. Razumije i da ne ispričam, ali njoj vazda sve ispričam na kraju. Ne dovite za mene da ozdravim barem još dva dana jerbo mi muka od prethodne poslovne ideje. Ali joj ne ispričah do kraja od čega mi je muka. Razumjelo me i nasmijalo. Ako nekoga volite, recite mu. J.v.F. Nema potrebe. A i strah me da ne pokvarim šta. Skuhala mami kafu. Zamislila se. Popila joj kafu u neznanju. Niko mi ništa ne zamjera, polupokretnim se sve oprašta. Da mi je još samo dva dana da ne mogu maknuti i da me boli, dobro mi ‘vako.
Imaju super rehab vježbe za donji dio leđa na yt, uzmi kakvih b vitaminčića, ojačaj abdominalne mišiće, a ako je samo do odmora – bolje se pretvaraj da si ukliještila živac 😀
Nekad sam ubijeđena da su ti ukliješteni živci poruka njihovom vlasniku “de odvadi malo”. Deru se na tebe de nas bogati malo poštedi srkleta, lezi i odmori
Počinjem isto vjerovati da uopće nije u pitanju fizička stvar nego stres. Otkliještili su se onog momenta kad sam, umjesto panike kako ću završiti sve obaveze, skontala da ne mogu maknuti i da nije stvar volje i odustala od sekiranja što ne mogu tako da, ipak, jeste fizički. Malo sam kontradiktorna a i psihosomatika mi je zamršeno područje. Uglavnom, prestala samu sebe ubjeđivati da mi je ovo što ne mogu maknut “na nervnoj bazi” i zalegla u skladu sa signalima tijela. I imam fore do sutra, sutra opet uprežem metafizičke snage dok mi organizam totalno ne odustane od mene 😅
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
ne mogu maknut, sve zbogradizarad ukliještenog živca. Zadnji put ovako odmorila prije 12 godina. Dobih poziv da besplatno ispričam šta me boli. Inače košta dijeljenje emocija. Vrhunac empatije: kako zaraditi od tuđe boli. Ja imam tu čast da ispričam besplatno. Onda nazvala jedna što je v. Razumije i da ne ispričam, ali njoj vazda sve ispričam na kraju. Ne dovite za mene da ozdravim barem još dva dana jerbo mi muka od prethodne poslovne ideje. Ali joj ne ispričah do kraja od čega mi je muka. Razumjelo me i nasmijalo. Ako nekoga volite, recite mu. J.v.F. Nema potrebe. A i strah me da ne pokvarim šta. Skuhala mami kafu. Zamislila se. Popila joj kafu u neznanju. Niko mi ništa ne zamjera, polupokretnim se sve oprašta. Da mi je još samo dva dana da ne mogu maknuti i da me boli, dobro mi ‘vako.
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin ItComments (4)
eh , Malena , malena
“Svi junaci nikom ponikoše”
(u mahalskom prevodu : neuki uvijek ostaku neznalice )
Zar se grandboomer mora izvući iz ugodne ‘ladovine i dubokog zaborava
i od srca zaželjeti brz oporovak od jedne vrlo neugodne i bolne boljke?
Šta ćeš mila djevojčice, pučanstvo , oliti prosti puk je zaboravan ili empatično nepismen i ne zna osnovni red ?
Ništa ne brini , Bog je milostiv , podariće ti ne dva , nego hejbet dana ugodnog izbivanja po tvojoj želji i sačuvaće te od zla.
Sretno raro
Dodatak
Jedna prelijpa armenska pjesma koja plemenitošću i bojom glasa podsjeća na tebe.
https://youtu.be/q_ZF0iA019U
Imaju super rehab vježbe za donji dio leđa na yt, uzmi kakvih b vitaminčića, ojačaj abdominalne mišiće, a ako je samo do odmora – bolje se pretvaraj da si ukliještila živac 😀
Nekad sam ubijeđena da su ti ukliješteni živci poruka njihovom vlasniku “de odvadi malo”. Deru se na tebe de nas bogati malo poštedi srkleta, lezi i odmori
Počinjem isto vjerovati da uopće nije u pitanju fizička stvar nego stres. Otkliještili su se onog momenta kad sam, umjesto panike kako ću završiti sve obaveze, skontala da ne mogu maknuti i da nije stvar volje i odustala od sekiranja što ne mogu tako da, ipak, jeste fizički. Malo sam kontradiktorna a i psihosomatika mi je zamršeno područje. Uglavnom, prestala samu sebe ubjeđivati da mi je ovo što ne mogu maknut “na nervnoj bazi” i zalegla u skladu sa signalima tijela. I imam fore do sutra, sutra opet uprežem metafizičke snage dok mi organizam totalno ne odustane od mene 😅