Slušala sam nekog jal šejh jal imam jal tak'i neki da za Ilhamiju, kuddise sirruhu, kaže da njegov “grijeh” nije u tome što je rekao istinu, nego što ju je rekao u “nevrijeme”. Hvala ti, Bože, na bezvremenosti istine.
“Čuvajte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi.” (El-Enfal, 25)
I hvala ti, Najmilostiviji, što si dao da svako od nas u sebi zna śta je istina, uprkos pokušajima racionalizacije zbog koje je ne bismo trebali reći naglas. Jer razlog nije istina u nevakat – svako je vrijeme pravi vakat za istinu, a u vremenu smutnje ona je furkan koji razdavaja opurtuniste od trpeljivih – već uglavnom strah za vlastitu gujicu. I nije sporan strah, vjerovatno je i Ilhamiju, kuddise sirruhu, bilo strah što je sasvim ljudski, ali ga je više bilo strah sopstvenog kukavičluka i neistine.
Pričaju da su se jednom davno okupili mještani jednog sela i otišli kod kadije da se žale na hodžu i da urgiraju za njegovu smjenu.
Kada je kadija pitao sta je razlog zbog čega žele drugog hodžu, mještani su odgovorili da ovaj sadašnji previše govori istinu.
Kadija se nasmijao i rekao da je to pozitivno ako neko govori istinu i da to ne moze biti razlog za smjenu.
Medutim, mještani su bili uporni u svojim zahtjevima pa je kadija odlučio sutradan da pozove hodžu i s njim obavi razgovor.
Kada je došao hodža kod kadije, rekao je – “Selam ćoro”
Kadija mu je odgovorio da je smjenjen, i tu se završio sav razgovor.
Inače, kadija nije imao jedno oko a hodža je previše govorio istinu, bas onako kako su i mještani tvrdili.
Drugi opet kažu da je “Istina voda duboka” pa se neki utope u njoj a drugi plivaju bez problema, a ista voda, ista istina.
Istina je jedna. Nekad liječi a nekad ubija.
OK ček da ovo malo svarim…
…
…
…
Znaš kako istina funkcioniše?
Roditelji nas lažima odgajaju. Eto kako funkcioniše.
Laže ko pas onaj ko kaže da nikad nije čuo onu famoznu “dođi vamo, neću ti ništa” – što se nikad nije desilo btw.
Dođem ja sa svojih 35 kažem materi da me slagala gdje očito i ofirno jeste, kaže ona “kako možeš svojoj majci tako reći”. Izvini, kako da kažem?
Govorenje istine u kulturi gdje se empatičnijim smatra prešutkivanje i laž ima svoju cijenu. Ali, onome koje je istina vrhovna vrijednost ta cijena, ma kako visoka, i dalje vrijedi.
Neke ljude istina osobađa, neke vrijeđa. Nije do istine, nije ni do načina na koji se govori već je do načina na koji se (ne)prihvata.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Slušala sam nekog jal šejh jal imam jal tak'i neki da za Ilhamiju, kuddise sirruhu, kaže da njegov “grijeh” nije u tome što je rekao istinu, nego što ju je rekao u “nevrijeme”. Hvala ti, Bože, na bezvremenosti istine.
I hvala ti, Najmilostiviji, što si dao da svako od nas u sebi zna śta je istina, uprkos pokušajima racionalizacije zbog koje je ne bismo trebali reći naglas. Jer razlog nije istina u nevakat – svako je vrijeme pravi vakat za istinu, a u vremenu smutnje ona je furkan koji razdavaja opurtuniste od trpeljivih – već uglavnom strah za vlastitu gujicu. I nije sporan strah, vjerovatno je i Ilhamiju, kuddise sirruhu, bilo strah što je sasvim ljudski, ali ga je više bilo strah sopstvenog kukavičluka i neistine.
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin ItComments (5)
Pričaju da su se jednom davno okupili mještani jednog sela i otišli kod kadije da se žale na hodžu i da urgiraju za njegovu smjenu.
Kada je kadija pitao sta je razlog zbog čega žele drugog hodžu, mještani su odgovorili da ovaj sadašnji previše govori istinu.
Kadija se nasmijao i rekao da je to pozitivno ako neko govori istinu i da to ne moze biti razlog za smjenu.
Medutim, mještani su bili uporni u svojim zahtjevima pa je kadija odlučio sutradan da pozove hodžu i s njim obavi razgovor.
Kada je došao hodža kod kadije, rekao je – “Selam ćoro”
Kadija mu je odgovorio da je smjenjen, i tu se završio sav razgovor.
Inače, kadija nije imao jedno oko a hodža je previše govorio istinu, bas onako kako su i mještani tvrdili.
Drugi opet kažu da je “Istina voda duboka” pa se neki utope u njoj a drugi plivaju bez problema, a ista voda, ista istina.
Istina je jedna. Nekad liječi a nekad ubija.
Smrt je krajnji lijek za sve. Istina je pretposljednji stepen.
Hvala ti što me nasmija.
OK ček da ovo malo svarim…
…
…
…
Znaš kako istina funkcioniše?
Roditelji nas lažima odgajaju. Eto kako funkcioniše.
Laže ko pas onaj ko kaže da nikad nije čuo onu famoznu “dođi vamo, neću ti ništa” – što se nikad nije desilo btw.
Dođem ja sa svojih 35 kažem materi da me slagala gdje očito i ofirno jeste, kaže ona “kako možeš svojoj majci tako reći”. Izvini, kako da kažem?
Govorenje istine u kulturi gdje se empatičnijim smatra prešutkivanje i laž ima svoju cijenu. Ali, onome koje je istina vrhovna vrijednost ta cijena, ma kako visoka, i dalje vrijedi.
Neke ljude istina osobađa, neke vrijeđa. Nije do istine, nije ni do načina na koji se govori već je do načina na koji se (ne)prihvata.
Što bi rekao divni pisac:”istina koja nije izrečena u pravo vrijeme gora je od laži”.