Zbunjena totalno

Kognitivno, shvatam da je Teatar apsurda proizvod Božije ironije, a ona rezultat nakaradnog shvaćanja Božijeg zakona, a ono proizvod grijeha. E taj Teatar apsurda je rezultat krivog srastanja. Bihevioristički, nemam adekvatnu reakciju: jednom sam je imala, pa sam završila u ludnici. A bila je to najadekvatnija reakcija ikad. Je li pobuna protiv kolektivnog ludila individualno ludilo? Mada mi je zarad konformizma vako super: čovjek je pametan (čitaj: mudar) kada se prema budalama odnosi kao da su budale. Je li se meni svidjelo da se tako odnose prema meni? – Nije. I šta ja da radim sad s tim iskustvom: da gledam iz pozicije luđaka ne bih li razumjela ludost ili iz pozicije liječnika koji daje otrov zarad zdravlja? I u po zaključka me uhvati iz zasjede pitanje: je li balans srednji put ili licemjerstvo? I nije tu problem. Nego u pitaju: šta ako nije sve tako kako ja mislim da jeste?

(Zapravo, nema problema. Problem je u krivom mišljenju, ne u onome što jeste. I sve će biti onako kako treba da bude, sa mnom ili bez mene u zavisnosti od toga kakva sam ja bila.

Hajmo ispočetka.

.

by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom