A imam problema i sa naslovima

Toliko radova napisala, ispravila, mentorisala. Jučer mi se vrati moj vlastiti rad sa korekcije, sav se crveni od grešaka. Jedino šta se više crveni od rada jeste moja faca od s… napisala bih stida, ali da sam imala ikakvog iole preventivnog stida, pročitala bih barem jedanput rad prije slanja, dakle, od sramote. Nisam ni vlastiti broj indexa utrefila, a to što sam x napisla kao -ks- je zasebna vrsta ludila. I hajde sve, nego ni glagolski prilog prošli ne znam pravilno upotrijebiti u rečenici jer, raro, zapamti, on “podrazumijeva još jednu paralelnu radnju koju vrši isti subjekat, a koja je izražena VF-om.” Ja sam u rečenici, istina, imala samo jedan imenski predikat, a što se paralelne radnje tiče, vjerujem da bi me objašnjenje kako sam, naporedo sa pisanjem svog rada, pokušavala završiti još tri tuđa, samo dodatno ukopalo (šizofrenija zareza). A onda sam i korekcije samo ovlaš pogledom proskenirala ne vidjevši (joooooj, opet ovaj glagolski prilog, doduše, proskenirati u 1. l. jd. ima barem gramatički biti paraleno) pitanja na kraju rada. A kad sam ih vidjela u neka nedoba, nakon što sam sam završila sa paralelnim radnjama, poslah još tri šizofrenična mejla s tri šizofrenična odgovora (šizofrenija smisla).

Što duže čitam ovaj rad, sve više uviđam da stvarno imam šizofrenične rečenice.

A i ovaj se post od sinoć do jutros nekoliko puta pošizofreničio. Bezlično. Nisam ja kriva. Ja sam tu samo objekat koji ne priznaje svoj udio krivice. Nitam ja nita, samo ono od sebe (opća sch).

by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom