On

Ne znam šta da radim s njim. S jedne strane ga doživljavam hipersenzibilnim i dobronamjernim, a s druge strane prikrivenim bezobraznim sadistom koji sam sebe mazohizira da se ta njegova sjenka ne realizira. I uopšte ne znam odakle mi ideja da sam ja pozvana da bilo šta radim s njim, čak se ne sjećam ni ko je prvi počeo da komunicira kad je očito da smo nas dvoje semavati vel erd, a vrlo lahko može biti i do mog kukavičluka kad držim svoje granice čvrsto ne dajući mu ni da mi se približi, a možda bi pomogao neki kao uvid da ne ujedam. Ali, nije ni to, nego se ne može komunicirati bez potpune otvorenosti, a oni respekti kada jedna fudbalska ekipa igra ko po jajima protiv druge urode njanjavom i niđeveze igrom. A mijenjanje taktike, sama činjenica da se ne igra srcem i bez zadrške već s nekom taktikom, govori u prilog da u ovoj igri od početka nešto ne štima ko god da je prvi započeo. I ja sad, najiskrenije (čim ja za sebe govorim o iskrenosti i to još u superlativu – u šta se ja ovo pokušavam samoubijediti?!) ne znam šta da radim jer me strah da ne izgubim, a uopće ne želim da pobijedim. A i ne predaje mi se. Time out.

rara
Nako žutilo na dnu ekrana

19 komentara

  1. Svi imaju svoju sjen(k)u. Dobro je da je disciplinira, pa i tražeći joj opozit (iako je riječ o drugoj krajnosti).
    I to je put učenja.

    (asocijativno povezano s postom): Raro, kako se naziva sklonost ljudi da istražuju značenja, ali ne samo značenja pojavnog svijeta, značenja forme ili značenja suštine (kategorija je zapravo mnogo više; ah, znam!, sefirot, to je to)? E, mislim da sam ja ovome u većem dijelu naučeno sklona, a ti sklonošću svojom.

    1. Asocijativno – a direktno nevezano za post i pitanje – interno tabirili nedavno to pitanje meni dragi ljudi i ja i nekako zaključismo da bi ta vrsta značenja, koju navodiš, bila korisna kao domen djelovanja psihijatrima, psiholozima i psihoterapeutima; moja sklonost ne ide dalje od semantike, pa malo šire – semiologije, domet: semiotika.

        1. Najbliže tome bi bilo moje studentsko teozofsko, antropozofsko zanimanje vezano za Rudolfa Štajnera, ali sam uvidjela neke nedostatke takve analize pa bi, možda (moooožda) bilo bliže islamsko-teološko, ali i to uzimam s rezervom, mada se s njim stalno susrećem kroz – semantiku. Možda sam zato zapela na Ilhamiji, upravo iz tog razloga: počela sam nedužno od semantike i završila u teologiji, a sve u traganju za značenjima. I sad tražim put nazad da se vratim na početnu tačku jer je teologija trebala biti samo digresija, šira pozadina koja determinira užu, semantičku. A nisam ovome dala “dužnu” pažnju, možda baš zato što i previše okupira moju pažnju, a nema potrebe u toj mjeri, upecala sam se na njenu zaraznost. A treba mi šira slika, ne šira pozadina slike jer ću dospjeti do toga da od šume ne vidim drveće… (e jesi mi sad trigerovala asocijaciju, de, raro, hoćemol ovdje se zaustaviti? 😁)

          1. Zato sam i pitala:
            Raro, kako se naziva sklonost ljudi da istražuju značenja? [2]

            Pitanje je teško, pa kada spoznaš odgovor, a ako će iko spoznati – spoznaćeš ti, javi mi.
            Ustvari, napiši post😊

          2. Kao što napisah ranije, pa da preformuliram možda bude jasnije, nemam tih ambicija. U to područje zalazim granično (jer dijeli određena zajednička polja sa semantikom) i površno jer nije predmet mog interesovanja / sklonosti. A sad zašto nije, to bi već zahtijevalo opsežan odgovor, ali ću se zadovoljiti time da konstatujem kako to podrazumijeva određeno predznanje koje ja nemam ni da bih tome amaterski pristupila čak ni sklonošću svojom. A moja sklonost ne leži u odvajanju suštine od forme jer to ne može jedno bez drugog. A zašto se islamsko teološko značenje počelo odrađati od svoje forme, vjerujem da su neki sihiri u pitanju pošto ovdje vlaška mađija nema utjecaja. A morebit i sasvim onaj ljudski faktor oholjenja koji se javlja kad se ne savlada osnovno znanje, a traži se “skriveno” i “ezoterično” jer ne ide to tim redoslijedom.

    1. Nasmiješili ste me komentarima: često su mi dragocjeniji od postova, ali sam u nekoj fazi monologa gdje imam potrebu da samo istresem nakupljeni sadržaj u mozgu koji nemam vremena da isprocesuiram i koji mi je nedorečen pa ga ovako ostavljam napola nedovršenog sebi u amanet da ga domislim do kraja.

        1. Ono što sam ja primijetila je da znaš nasmijati ljude. A semantika je takva, skrnavi, izviroperuje i pomjera značenja jer da nije, ostala bi na nivou denotativne leksikologije i leksikografije (ali i na nju je neko bacio влашку магију pa se povampirila i odrodila od primarnih značenja)

Komentariši