Zvuči poznato? Moje iskustvo: prvu sam baklavu napravila s rahmetli nenom, tačnije, moja je nena pravila, a ja sam okolo zdušno smetala. Poslijeratna baklava – uopće se ne sjećam ni je li imala oraha ili je bio samo tirit s nečim pomiješan što je trebalo glumiti orahe, jufku je razvijala, umjesto ulja je bila nekakva mast, ne bi me začudilo ni da je bila svinjska jer smo je za Bajram dobili od komšinice Milojke koja je sve dijelila s nama popola na ravnoj časti. Agda – limuntos i šećer u prahu. Pravile je cijeli dan – najukusnija baklava ikad, ikad, ikad…. jedan ću dio da zadržim priče za sebe, jer je ličan i malo sam i ljubomorna na njega, a za vas ide onaj komercijalni: prvi put kad sam je sama pravila, bilo je brašna i po plafonu. Sad otkud brašno na plafonu kad sam imala jufke i zašto mi je uopće brašno i trebalo, više se ne sjećam. Imala sam kao neki tradicionalni recept i pravila po njemu. Bila je – jestiva, a ja ponosna. Kako je ko dolazio da proba, prvo bi imao čudan izraz lica, potom bi nešto promrmljao kotrljajući po ustima kao da su puna čavlića i kamenčića, potom bi uslijedio kompliment: nije preslatka ni premasna. Meni od toga nije ni trebalo više – iskaz dobronamjernosti, nelaganja i ohrabrenja ležao je u negaciji. Afirmaciju sam odgodila za naredni Bajram kad sam nabavila sve recepte, pročitala sve savjete po grupama, zapisala sve trikove… tog Bajrama sam bila preumorna i u zadnji tren kupila posljednju kutiju baklave u Bingu. Skoro sam ga prespavala. Od tog Bajrama pa sve do danas sam izmijenjala sve moguće kombinacije: vruća agda, hladna baklava; hladna baklava – vruća agda, poklopi odozgo drugom tepsijom da se ne dignu kore, nemoj poklapati drugom tepsijom da se ne potpare kore; stavi samo orahe da bude prava baklava, nemoj stavljati samo orahe da ne bude silovita; peci prvo na slabijoj jačini, nemoj peći prvo na slabijoj, nego na jačoj pa onda smanji; pomiješaj malo maslaca s uljem kad je zaljevaš – ne miješaj maslac jer će ti brže pregorjeti zbog slatkoće i mlijeka… danas više nije rat, imala sam sve sastojke, čitavu mašineriju za mljevenje oraha i sve moguće recepte svijeta, čak i vremena napretek. Ali… nije ni do koljena neninoj.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Zvuči poznato? Moje iskustvo: prvu sam baklavu napravila s rahmetli nenom, tačnije, moja je nena pravila, a ja sam okolo zdušno smetala. Poslijeratna baklava – uopće se ne sjećam ni je li imala oraha ili je bio samo tirit s nečim pomiješan što je trebalo glumiti orahe, jufku je razvijala, umjesto ulja je bila nekakva mast, ne bi me začudilo ni da je bila svinjska jer smo je za Bajram dobili od komšinice Milojke koja je sve dijelila s nama popola na ravnoj časti. Agda – limuntos i šećer u prahu. Pravile je cijeli dan – najukusnija baklava ikad, ikad, ikad…. jedan ću dio da zadržim priče za sebe, jer je ličan i malo sam i ljubomorna na njega, a za vas ide onaj komercijalni: prvi put kad sam je sama pravila, bilo je brašna i po plafonu. Sad otkud brašno na plafonu kad sam imala jufke i zašto mi je uopće brašno i trebalo, više se ne sjećam. Imala sam kao neki tradicionalni recept i pravila po njemu. Bila je – jestiva, a ja ponosna. Kako je ko dolazio da proba, prvo bi imao čudan izraz lica, potom bi nešto promrmljao kotrljajući po ustima kao da su puna čavlića i kamenčića, potom bi uslijedio kompliment: nije preslatka ni premasna. Meni od toga nije ni trebalo više – iskaz dobronamjernosti, nelaganja i ohrabrenja ležao je u negaciji. Afirmaciju sam odgodila za naredni Bajram kad sam nabavila sve recepte, pročitala sve savjete po grupama, zapisala sve trikove… tog Bajrama sam bila preumorna i u zadnji tren kupila posljednju kutiju baklave u Bingu. Skoro sam ga prespavala. Od tog Bajrama pa sve do danas sam izmijenjala sve moguće kombinacije: vruća agda, hladna baklava; hladna baklava – vruća agda, poklopi odozgo drugom tepsijom da se ne dignu kore, nemoj poklapati drugom tepsijom da se ne potpare kore; stavi samo orahe da bude prava baklava, nemoj stavljati samo orahe da ne bude silovita; peci prvo na slabijoj jačini, nemoj peći prvo na slabijoj, nego na jačoj pa onda smanji; pomiješaj malo maslaca s uljem kad je zaljevaš – ne miješaj maslac jer će ti brže pregorjeti zbog slatkoće i mlijeka… danas više nije rat, imala sam sve sastojke, čitavu mašineriju za mljevenje oraha i sve moguće recepte svijeta, čak i vremena napretek. Ali… nije ni do koljena neninoj.
PODIJELI NA
TwitterFacebookLinkedInPin It