bila je neparna i možda se ujutro rodilo sunce bez uobičajnog sjaja.
vozila sam se sunčanom stranom tek u podne na čaj koji se ne pije već samo miriše.
tuga koju pijem tek danas umjesto čaja nije radi izlaska sunca kojeg sam prespavala
a ni osmijeh zbog prijateljevog odgovora Znam kako ti je
na moju žalbu da sam u pms-u
šta li bi tek moj psiholog rekao na ove oscilacije?
sigurno mi ne bi rekao da su mi ostale još dvije neparne
jedan čaj koji treba da se popije i
možda još poneka šansa da budem svjedok onima koji se uspinju k nebu i koji će iste te noći u velikom broju sići na zemlju da svojim krilima i svjetlošću zaklone sunčeve zrake makar i ne bili vidljivi golim okom
…
i da je apsolutno u redu da budem tužna ako me i to maši.
