Monaligini dijalogi

On je htio istinski uvid – nije bježao od teških koncepata i negdje u dubini mu je bilo stalo da pomogne. Bilo je tu i nekoliko nečasnih motiva: želja za priznanjem, biti slavan i poznat po tome kao dobar čovjek iz onog teško prevaziđenog poriva „biti dovoljno dobar ocu svom“. Šta me je toliko moglo privući njemu osim naivne neposrednosti koja je igrala pošteno bez klikera u džepovima i to što nije sakrio tamne strane pa sam pred sobom imala virtuelno realnog čovjeka dostupnog za emocije?
– Što se ždereš kad nisi kriva?
– Jer može bolje od nekrivice, ali nisam znala bolje, a biti ne-kriv nije bilo dovoljno dobro.
– Možda je to najbolje što se moglo uraditi u datoj situaciji.

Sad je kasno za možda. Dejtonska Bosna već je tu.

Odoh čitati njegovu pjesmu, realno, svi smo se barem jednom u životu nafurali da smo pjesnici. Ionako više nije ni važno je li moglo bolje i ko je kriv.


by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom