neodređenost koju treba konkretizirati

Nekad uvečer, dok u tražilicu unosim trivijalne upite

i ispravljam još trivijalnije greške, samo meni važne

(a onima, drugim presudnim, meni nebitnim, nasmiješim se u sebi)

pomislim kako bih imala puno toga da kažem, ali to je samo meni bitno

ljudi se ne guglaju, već upoznaju

bio je zaključak jednog bajramskog druženja, koji je ostao u meni spomenut, ali neizgovoren

do kraja

Nije iskrenost u tome da čovjek kaže naglas sve što ga boli na način na koji ga boli.

Je li grijeh uraditi standardne stvari na nestandardan način da bi se došlo, na kraju, uz puno spomenutih grešaka s početka ovog pokušaja da se kaže, do optimalnog mehanizma jer se, ipak, ne želi slijepo slijediti ustaljeni šablon samo zato što to tako treba?

Smiješno jeste kako se dođe do istog rezultata, ali ozbiljno je to da onaj koji dolazi do tog cilja nestandardnim putem ne ostane isti jer ga vlastita autentičnost promijeni. I zašto sve ja ovo pišem?
Jer čekam jedan odogovor s vrlo neizvjesnim ishodom i pitam se jesam li tog nekog, ipak, trebala poštedjeti meni bitnog, a njemu totalno nevažnog pitanja.

by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom

Comments (10)

  1. Ustaljeni šabloni su dosadni, a i ako te vlastita autentičnost promijeni, to može biti samo pozitivna promjena…

  2. Meni je drago da si ti postavila to pitanje, ako ti je vazno. I ne bi reka da je grijeh radit standardne stvari na nestandardan nacin.

  3. Btw sto mi kod tebe vazda komentar ceka na odobravanje, a vec san ti komentira?

  4. Rara uvijek tu da razmišlja o ne-mejnstrim stvarima

Komentariši