U mojoj avliji

čistim po standardima iz ovog teksta za slučaj da nekome nešto ne bude jasno:

(…) Kao korisnik blog alata, obvezujete se da ćete na blogu objavljivati isključivo materijale koji ne krše zakonske propise Bosne i Hercegovine. To znači da ste odgovorni ukoliko sadržaj koji objavljujete krši autorska i druga vlasnička prava. Uz ostalo, suglasni ste da kao korisnik stranice Blogger.ba nećete:

  • objavljivati i/ili prenositi zakonom zaštićene sadržaje;
  • objavljivati i/ili prenositi vulgarne, pornografske, uvredljive, prijeteće, rasističke, fašističke i šovinističke sadržaje – tekst i/ili slike;
  • prodavati oglasni prostor i objavljivati reklamne ili promotivne materijale na vlastitom ili drugim blogovima;
  • objavljivati i/ili slati tajne i/ili zaštićene podatake neke fizičke ili pravne osobe;
  • lažno se predstavljati (u ime druge fizičke ili pravne osobe);
  • objavljivati, prenositi i/ili slati informacije koje krše postojeće zakone Bosne i Hercegovine i/ili međunarodne zakone;
  • objavljivati, prenositi i/ili slati lažne informacije u smislu nanošenja štete trećim osobama;
  • manipulisati listama blogova (popularni, osvježeni, najposjećeniji i dr…);
  • slati reklamne ili neprimjerene privatne poruke korisnicima Blogger.ba;
  • na bilo koji drugi način zloupotrebljavati blog alat…

(Izvor: https://blogger.ba/uslovi/)

jer više nemam vremena za volontiranjem u tuđima, ostar'lo se. Entuzijastama i novim blogerskim nadama puno blogerskog elana želim. Meni vrijeme za penziju i vlastite hobije.

rara
Nako žutilo na dnu ekrana

20 komentara

  1. “-objavljivati i/ili slati tajne i/ili zaštićene podatake neke fizičke ili pravne osobe;
    -lažno se predstavljati (u ime druge fizičke ili pravne osobe);”

    Ove jade sam dozivio i Vi veoma dobro znate ali…vjeruje se drugom kad i njega isti belaj snadje.kako se moze interpretirati ovo ljudsko prozimanje? Jedno i covjeku nije namijenjeno.
    Govori se o pisanoj formi zakona a realnost se zanemaruje kada je u ogledu primjena zakona u Bosni.
    Covjece…NIUKO zakon ne postuje a drzi se zakona koliko i govedo u svom poslanju.
    Napose je to pravni problem kod bosanske,kao i Balkan-ske,s”intelektualne” svite
    O ovome i ptice na grani znaju a ne relevantni faktori u svijetu.
    Ne zna se ko vise klikce “hebo zemlju koja Bosne nema”
    Oni sto je pljackaju ili siromah koji ne razumije ni sebe ni Bosnu.
    Hebo komentar koji nema svog citaca kao sto je i Mehmedalija govorio za svoja djela dok je bio u lijehama korova.

  2. Selina i Vrtlog, odgovorit ću oboma: ne idem nigdje, već sam odlučila da “ohladim” (ne od postova nego od komentarisanja), kako Silence reče jer osjećam da nemam kapaciteta ni vremenskog (cilj pisanja ovog bloga nije interakcija s drugima, već sa sobom), ni intelektualnog (fali mi beskrajno razumijevanje koje Vasionka ima), emocionalnog (lično nedoživljavanje i emocionalni otklon od stvari koje me pogađaju koje ima Mist), duševnog (Nezirove mudrosti da se ne povodim za relativizacijama u dokazivanju da je mlijeko bijelo ako neko kaže da je možda i crno pa onda i ja počnem da se pitam a možda stvarno i jeste, ko sam ja da imam monopol nad objektivnom stvarnošću kad je to samo moja percepcija boje…), fizičkog (bole me i leđa i oči od gledanja u ekran) i fali mi još svašta nešto, a to nema puno veze sa nedostacima platforme, već sa mojim ličnim nedostacima. Ojačavanje tih slabosti bi bilo super trenirati u ovakvim interakcijama, ali, eto, priznajem da nemam više za to kapaciteta. Moj prag tolerancije, razumijevanja i mudrosti je prekoračen i da ne bih opet završila u kakvoj psihijatrijskoj ustanovi jer sam “odlijepila” samo zato što su nekom Haleru htjeli da banuju blog i meni prepravljali komentare, bolje mi je da priznam da ovo prevazilazi moje intelektualne i emocionalne resurse pa da komformistički čitam onih deset blogova koje mogu podnijeti, a da se ne iznerviram.

  3. To odlijepiti, Raro, je osjećati u tuđoj koži, svačijoj. To je pravo ime “toga”, kada smo već kod bijelog mlijeka.
    Kome je težak emocionalni otklon, uvijek postoji opraštanje. Zanimljivo, a to sam otkrila, opraštanje je brana od samorazbucavanja.
    Dobrota, iako je univerzalna datost, ipak traži da se štiti. Jer, dobrota je opšte dobro, a to se svakoga dana njeguje, i lično i kolektivno.
    Jednom riječju, trebaš nam😊

    1. Meni treba u posljednje vrijeme da pazim šta čitam i s kim se družim (svjesna sam opasnosti od potencijalnog elitizma, ali ne s tom namjerom, već u svrhu očuvanja vlastitog zdravlja jer s psihijatrije nije da ću bilo kome trebati pa da se više svjesno ne dovodim u situacije koje znam da slabo ili nikako podnosim). Pitala si da artikuliramo u jednoj riječi ono najvažnije: “sve” je dovoljno široko postavljeno, ali nemoguće za postići i taj mi je neuspjeh izvor frustracija; vrijeme je da sebi priznam da to prevazilazi moje snage, iako je super utopijski idealistično, i da počnem da sužavam opseg interesovanja na ono zaista najvažnije, manje ću se nervirati i bit ću efikasnija u postizanju ličnih ciljeva, jer ako tu ne uspijem, onda je opće dobro samo izgovor za bijeg od sebe. Ne želim se više osjećati odgovornom za kolektivno dobro ako je to na uštrb vlastitog i preuzimati na sebe odgovornosti i stid za ono gdje nisam kriva. Ne m'rem. Battery low, sad sam na onom mode-u maksimalne štednje baterije.

      1. Nisam htjela remetiti ti taj mir što ga tražiš, ipak je možda dovoljan sad za sad, ali ne mogu da ti ne kažem, a znam da ćeš shvatiti: u mir se ne odlazi, već on u tebe treba doći…
        Još jedna šaolin( 😂, ne mogu ja više ni o čemu ozbiljno) mudrost, meni su najviše mira donijeli ljudi koji su me najviše uzburkavali, s kojima sam dolazila u sukobe: najviše su me oni sačuvali da se ne uljuljkam u neku baru od samozadovoljštine koja se sruši čekajući u redu na kasi. Oni tebe dovedu do ruba ali ti daju i fokus šta je važno, sad dolazim do tog šta je važno: dnevni cilj je važan, cilj je ostati miran, ne dugoročno već danas…pa onda dan po dan…dok to ne uđe u rutinu i onda sa tog unutršnjeg bedema možeš puštat zmajeve i ćejfit na vjetru 🙂 Nema tu puno filozofije, već vježbe…eto, probaj tako…

        1. meni je u rutinu ušlo da ulazim svjesno u nemire, vakat za godišnji pošto su ovi nemiri fakultativni, a čekaju me naslagani oni koji nisu stvar izbora nego prioriteta. Pa se vratim kad bude moglo oboje, dotad vas čitam iz silentmode-a 😊

  4. otkrila sam da je lijepo nekad biti i slab, staviše potrebno, biti ranjiv, ne s manipulativnom namjerom povezivanja s tuđim slabostima, nego nakašljati se, reći “čekaj, Boga ti, treba mi time out”, popiti vode ili uzeti snickers.

    i ja sam voljela onaj tvoj jedan tekstualni post i još te nikad ne uspjesmo nagovoriti da objaviš drugi. A čitalo mi se.

    hvala 😊

Komentariši