Mala, jes to pošla u Francusku, možda?

Francuska vlast zna da je plastika haram i zato je zabranila svaki vid umiranja od trivijalnosti. Svoje je državničke ceremonije uposlila u borbi protiv upokojavanja davno raspalih leševa jer se ne mrije o'smtra no kancera zarad. Godine 1789. romantičarski je pokušala tolerirati i samu smrt, i otad pa sve do danas njenim bulevarima teku ljubav ili vino. Francuzi drže da su čulno i estetsko zdravlje nacije najpreče stavke zakona, pa su la couture et la cuisine podignuti na pijedestal vječnih simbola civilizacijskog napretka. A Vaaamo ljubav najčešće umire o'glada ili sama o'sebe. Zbog jedne krivo upotrijebljene riječi ili rečenice, šutnje kad nije trebalo ili prešutkivanja onoga što je trebalo da se kaže u prav čas, popadivaju mrtve glave po sokacima ili čisto figurativno u nečijim očima. Hodam gradom i sve šutam redom. Ipak, nikome ne pada ni na kraj pameti da porekne smrt. Ili smo fakat tolerantni, ili je i to van državne nadležnosti. Sunce je i ima da traje do proljeća.

by

Upravljam slobodnim neupravnim govorom

Komentariši