Žuti sudovi (pseudologika)

Ako me pitaš jesam li ponosna na sebe – nisam. Ako me pitaš jesam li se pokajala, jesam. Ako me pitaš bih li opet postupila tako – bih. Inšallah, pokajala bih se ja i da sam postupila drugačije. Nema čovjeka bez krivice, a čovjek koji se ne kaje, nije ni čovjek. Ti postupaš kako osjećaš, ja kako mi je dužnost, a slom patrijarhata i prevaga matrijarhata nije dobra osnova za ono što sam željela. Bojala sam se da ćeš me slomiti i ostaviti, a nisam htjela da ostaješ sa mnom samo zato što osjećaš krivicu, jer sam tebi, od svih drugih, dopustila da me slomiš. Ja sam ta koja je htjela da postupiš onako kako osjećaš. Znam da nije prirodno da se borim protiv svoje prirode, ali to je trenutno najprirodnije što mogu da uradim u blizini nekog za koga ne osjećam da se bori protiv svoje prirode radi dužnosti. Da mi Allah, dželle šanuhu, oprosti ako griješim. Ne bi mi bilo prvi put. Pošto ne želim da forsiram tvoju dužnost ako je ti ne osjećaš, ja ću preuzeti odgovornost i krivicu na sebe, a ti mi halali. Umara me i iscrpljuje svaki vid forsiranja. Umara me da nemam svog ponosa i da čuvam tuđi jer, ako već nešto radiš kako osjećaš, onda ćeš se sukobiti sa onim što ti je dužnost. A ja ne želim da ulaziš u konflikt sa sobom zbog mene. Dovoljno mi je što sam ja konfliktna ličnost. Ja sam htjela zato što ti nećeš, a ti hoćeš jer znaš da ni ja neću htjeti ono što ti nećeš onako kako ja hoću. Uviđajnost. Ne idu mi ovi logički sudovi, ali pokušavam sebe da shvatim. Odustala sam od pokušaja da shvatim tebe.