Zvoni telefon dok u prodavnici birkam banane. Javljam se i govorim ako nije hitno, zvat ću večeras. Odgovara da je hitno i pita jel se ogriješila tamo o nekog davne dvijehiljadite. Jednom rukom vadim novac, drugom rukom prekidam poziv i tipkam da ipak može pričekati do večeras. Prodavačica hoda za mnom u stopu jer stojim…
Raro, zaokruži tačan odgovor Ipak, mislim da je osobina davanja šansi sve dok se ne potroši čovjek, a ne šanse i tako iznova dok ne umre u nadi.
Treba mi nešto lijepo i neartificijelno Nešto kao C-ova pjesma Nešto kao kad kolegica pred kraj smjene uzme s tobom popola posao da ne ostanete prekovremeno Nešto kao večera iz ljubavi Nešto kao mačkina njuška koju utrpa u tvoj skvrčeni podražaj bola Nešto kao samoća danas ili druženje sutra na koje neću otići, ali ipak…
ako bi čovjek u igri intuitivno osjećao namjere protivnika ipak ne znajući krajnji ishod ako bi imao uputstvo o pravilima igre, a protivnik ga navodio da ih prekrši i ako bi ih čovjek kršio na nagovor bi li, onda, mogao kriviti ikog drugog doli sebe? ako bi krivio, bi li išta naučio iz pat-pozicije ako…
Usamljen čovjek ja lahka meta i samodozivajući nişan i ne bi to bilo loše da se drži vlastitog standarda poželjnosti onoga čime bi ispunio tu prazninu. U suprotnom, ako sa kriterijima napravi kompromis, ta praznina će postati samo bezdana provalija čije će se dno ukazati tek onda kad sam odluči da zaustavi vlastiti sunovrat. Nije…
u aleji Lepa u Alije lipa… Vilsonovo da se preimenuje u Alijejeja lijepa jer lijepi ljudi prolaze i mirišu lipu ti kasniš kao i obično ljeto nas je uhvatilo na prepad i malo smo prepečeni na naglo kao u staroj rerni Gorenje na kojoj je otišao regulator zbogom suptilnoj preplanulosti i mirisu kokosa ljudi su…
Kad brojim otpočetka prema kraju, ima ih deset, a kad brojim od kraja – 11. Ipak nije do redoslijeda. Nije ni do greške, jer se svakome može desiti da pogriješi. Do toga je da krivi zaključci mogu biti uzeti kao istiniti, a formalna istina najopasnija je vrsta laži čak i kad je broj ispeglanih košulja…
O lišću koje se, mokro, suši na vjetru o noći u kojoj se mokar list suši na vjetru o nebu na kojem je sada noć i noći u kojoj se mokar list suši na vjetru je li to prvo nebo na kojem je sada noć u kojoj se mokar list suši na vjetru i hoće…
Zaguglam je li Ilhamija bio oženjen i kakva mu je bila žena, melek-djevojka i kakvi mu bijahu sinovi. Kakvi li bi bili moji da sam ih imala. (Kad su pitali Edinu Č. K. kako uspijeva da inspiriše druge, odgovorila je Ja sam ta koja je inspirisana.)* Zapravo, urijetko razmišljam o ljubavi jer me uvijek zatekne…
bih se najrađe spremila s nepoznatim ljudima u nepoznatom pravcu bez upoznavanja ćudi i poznavanja puteva ogrnutim u bijelo, okupanim u zrak bez mirisa, bez okusa Ljudi se ne jedu, a putevi ne žvaču – reći ćeš – ali glad za nepoznatim dolazi sutra od iznenadne volje za životom. A mogla bih samo da prespavam…