Filter

je uvijek žući što je mističnije okruženje


31.12.2018.

Brišući arhivu...

Kad pokušavaš da pokreneš app na mobitelu pa ne ide. Apdejtujem, ne može. Reinstaliram, na-a. Znaš li ti šta mu je? Vjerovatno memorija. Pa gdje i neće, mobitel ti liči na arhivu. To su mi "projekti". Kakvi crni projekti? To ti je ovako jedna jako nedefinisana riječ u nom. pl. koja pokriva niz nečasnih radnji kad neko častan, kao na primjer ja, piše nešto za nekoga nečasnog, kao što si na primjer ti, a on plati i potpiše svojim imenom, pa ste na koncu, oboje, podjednako nemoralni... E, hajd ne zezaj, već izbiši sve što ti ne treba. Šta da bacim kad mi sve treba. Masteri, pedesetak diplomskih, stotinjak seminarskih, maturskih, recenzija, kritika, eseja, prikaza... Ček, šta ti je ovo, kakvi su ti ovo audiozapisi Veca1, Veca2, Veca3... VecaŽ. Ma, Veca žilion, kada smo snimale uvod. I kad smo iz 4574657456-og x skoro pa bile pri kraju bez greške, a onda nam uletiš ti u sobu i drekneš: "Jeste li više završile, nećete valjda cijeli dan snimat." I sve jovo nanovo...

(Na ovom je mjestu trebao biti jedan od urnebesnih audiozapisa neuspjelog snimanje, ali mi se ne da nagađati sa ovim ekstenzijama... ako je do formata. Zašto može da se otvori u Sublimeu, a na blogu ne može? Help, anyone, sad me još i ovo zadevera?)

I zašto svake godine, ama baš svake, u ovo vrijeme zaglavim za ekranom i nedovršenim "projektima"?! :D

15.12.2018.

Verbalna psihoza sa simptomima šizofrenije

Mi, šizofrenici, volimo puno da filozofiramo i alegoriziramo realnost – tako sam pročitala u stručnoj literaturi. Naprimjer, kada bih govorila o borbi dobra i zla, sigurno ne bih konkretno raspodijelila uloge i podijelila strane; ne bih jedne obojila crnom, druge bijelom; ne bih upotrebljavala kvalifikative i ne bih se usudila presuđivati stvarima, jer meni, šizofreniku, intelekt nije mjerilo stvari, a ne bih ni rekla Ko Jeste mjerilo stvari – da kažem, stavila bih se u poziciju Onoga Ko Jeste Mjerilo Stvari, pa onda ostavljam stvari nedorečene i bez poente, ali uz svoje insajte koji se sami utkivaju u vlastitu intuiciju. A da relativiziram stvarnost, stvarno ne relativiziram, već se trudim živjeti u skladu sa definiranom stvarnošću u koju ja vjerujem i tu bi me moj šrink dočekao na nož. Njega baš i ne zanimaju ovi moji insajti (a i što bi kad on ne boluje od tih patologija, razumijem ja njega, jer sam nekad i ja bila normalna kao i on, pa mi ta normalnost i nije strana, ali on nikad nije bio lud kao ja, pa ne može ni pretpostaviti da je meni dobro i ovako). Ako ćemo pravo, mene živcira njegova normalnost, njega moje ludilo, i idealno bi bilo da se nikad nismo sreli, ni upoznali i da je svako sretan u svome halu, ali eto, radoznala ja, radoznao on, pa nikako oboje na zelenu granu. Sami smo sebe opsihirili slatkorječivošću, suptilnom i mističnom, neki nedefinirani mi, i postali paranoični zbog učinjene „nepravde“ jer smo nešto duboko i pozdano znali, a da nismo mogli naglas izgovoriti iz nekih, još dubljih i, naizgled, luđih razloga ili smo izgovarali naglas, ali nismo sami bili ubijeđeni u sopstvene riječi... Mi, šizofrenici, volimo da, ovako, prekinemo post napola, bez ikakvog reda, smisla i logike, i dodamo još par uneređenih, besmislenih i alogičnih stihova za kraj:

zašto bjelinu promrzlog muka povezuješ sa bolom
pogledaj kako hladna struja amortizuje zvuk
uči li se ezan tiše ako napolju sniježi
ovo nije poetičan trenutak, ali jeste upečatljiva lirska slika
koju treba liječiti iznutra.
A jednom, kada se uđe u tu borbu, paranoja će biti nužna:
uskovitlat će se hiljadu skritih mitoloških bića koje zdrav razum ne može objasniti
ali, ti si htjela da razumiješ, pa sad – izvoli si podnijeti vlastiti nerazum.

10.12.2018.

песня про декабрь

Bože, kako je prelijepa fotografija Crvenog trga pred Božić
prizor što još uvijek pamtiš samo jagodicama promrzlih prstiju, ako i to
kako je velika knedla u grlu dvije hiljade i sedamaneste i
kako su duuuge priče o Moskvi...

(И как глупо учить русский, что этот разговор длится доooльше.)

30.11.2018.

Misir

Grga Novak piše kako su, između 623. i 642., došli emiri i, u dotad posve kršćansku zemlju, donijeli islam i arapski jezik, te je, tako, Ἰωάννης oplemenjena svojom prirodnom, evolutivnom varijantom – يحيى.. Jednom davno, princ je rekao: „Zagrlio bih te, ali se bojim da bi me pogrešno shvatila.“ Sedam godina kasnije, pomislila je kako bi mu čestitala rođendan, ali se boji da bi je pogrešno shvatio.


Noviji postovi | Stariji postovi

Filter
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


"(...) Sad se kaju majevi
snene zore i nemiri
pitaju zašto smo ih
uopšte i budili..."

F i l t r i r a l i
11140

Powered by Blogger.ba