Filter

je uvijek žući što je mističnije okruženje


13.01.2019.

Jer podsvijest 4

Sastavlja mi se test savremene tipologije ličnosti na osnovu izbora informatičkog programa gdje postmoderniziraš riječ u graničnim poljima – slikom, jer: interidisciplinarnost, sva su polja granična i sve je postalo koncept, piše mi se poema bez smisla. Možda je razlika samo u namjeri ako je smislenost sama po sebi nebitna, a šta ako, ipak, nije i šta ako naglas izgovoriš ono što (s)misliš, a nije da nisi nikad izgovorio. Khm. Mada... sve dobiva drugu dimenziju ako ispod ovih riječi stoji a blue photo.bmp i rečenica How is it snowing on Jubilee Gardens in London at dusk, doduše malo modificirana, jer dosta što je poema bez stiha, još bi je trebalo obesmisliti do apsurda. Ovako je samo treba obesmisliti. Slika, dakle, ni po čemu nije znakovita osim po tome da si ti pošiljalac, a to mijenja sve i prestaje biti važno u kojem matrixu tipkaš (neću da kažem po kojem, jer ne mislim na obrazac), važna je riječ koja će moći:

Pod jedan) ugrijati Calvinovog zimskog putnika koji je slučajno izašao iz nehumano prekinute priče u trenutku kulminacije i zalutao na južnu obalu Lombetskog okruga;
Pod dva) smjestiti tebe ispod neke svjetiljke koja se noću ogleda u staklenom pokrovu Temze i konačno
Pod tri) sjećanjem se probijati kroz ljudski žamor u vrijeme Berlinskog festivala do mosta iznad Temze, mada nismo ni bili rođeni te '51... jer, matrix.

11.01.2019.

Podsvijest 3

(Što se ja ljutim zbog nečeg što uopće nema veze sa mnom? Nema smisla.)

On je remiks svega jer osjeća sve s v e s v e s v e s v e što može u priču, mit ili bajku da stane

šta je sa onima koji isto vide u zelenim očima čitaju u nekom nehiperreflektiranom pokretu i v r a ć a j u u k o n t e k s t normalnosti koliko monografija prevrnutih, koliko noći nad defterima probdjevenih, koliko sabura, Bože je li teže poopćavati nego konkretizirati i pitaju li šta, ko, gdje, kada i kako samo oni koji ne razumiju?

i zašto nikada ne pitaju glavno pitanje zašto (možda bi i razumjeli)

Gdje je sad Jergović da piše o Komšćiluku??? (Bože, sabura) uz poltronski odgovor Čeka da mu neko plati (Bože, sabura) a ako su pitalac i upitani zajedno pročitali više od jedne njegove knjige, teatralno brišem ovaj stih Da mi je večeras da idem uz onaj njegov Sepetarevac i da ne mislim više ni o čemu osim o hodu i kako je uz brdo najlakše nogu za nogom, nogu za nogom, nogu za nogom i da mi pahulje hlade čelo umjesto što u sebi autistično ponavljam sabura, Bože, sabura...

04.01.2019.

Podsvijest 2 (I... šta onda?)

trčiš stranom ulice na kojoj se adisu učinilo da si mi drugarica i
pitao me da te nabacim i
ne padneš opet na istom mjestu i
staneš da dođeš sebi od smijeha gdje smo se rekle čekat ako se desi da se izgubimo i
preko nogu preturiš još jedno po grada do bazena na kojem sam ja zamalo fasovala šugu i
zbog toga batine, jer si mi lijepo triput rekla da ne idem u taj ciganluk, a ja, nesretno ciganče, otišla i
zavežeš pertlu koja ti se odvezala na tenisici i
skontaš da te bole noge i
gdje ja isto skontam da nisi toliko teške ruke koliko si teških nogu pa se mora sjest i
zapalit jedna i
frkneš nov-novcat kišobran u kantu samo da me možeš zagrlit jer je kiša prestala i
jer ljudi su da se vole a stvari koriste i
lakapo nastaviš ispod nadvožnjaka... i

onda uz brdo jedno sat vremena po sjećanju

(a sjećanje ti je, mama, nepouzdan gps)

02.01.2019.

Podsvijest 1

Za svojih 35 godina, samo sam trojicu poželjela da zagrlim:
Sa 22 – Ahmeda, koji mi je dozvolio, ali nisam.
Sa 27 – Amira, koji me je želio zagrliti, pa nije.
Sa 33 – Dž. koji mi nije ni dozvolio da ga zagrlim, pa i nisam.

Iako su sva trojica u svemu suprotna, postoji jedna stvar koja ih veže – razlog zbog kojeg sam ih željela zagrliti.


Stariji postovi

Filter
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


"(...) Sad se kaju majevi
snene zore i nemiri
pitaju zašto smo ih
uopšte i budili..."

F i l t r i r a l i
11140

Powered by Blogger.ba